Pozdrav entuzijazmu

Pozdrav entuzijazmu

Philippe Ghielmetti u Francuskoj je jazz-producent individualac i izdavač vrlo dobro opremljenih luksuznih izdanja, koja jamačno nisu jeftina, a po stanovitom su stilskom pristupu odveć komercijalna, izuzmemo li tek nekoliko koje bismo mogli svrstati u klasični jazz

Najpoznatiji jazz-producenti, publicisti, kritičari, pa i snimatelji specijalizirani za jazz, nisu, osim nekoliko iznimaka poput Britanaca Leonarda Feathera i Mikea Hennesseya, sami bili glazbenici. Od autora prve relevantne knjige o jazzu Belgijanca Roberta Goffina iz tridesetih godina prošloga stoljeća, otkrivača brojnih jazz-talenata Johna Hammonda, publicista Dona Schlitena, Ire Gitlera, Orrina Keepnewsa, snimatelja Rudyja Van Geldera, Petea Weldinga, austrijskog Amerikanca Dana Morgensterna, Nijemca Joachima Berendta, povjesničara Barryja Ulanova, Talijana Arriga Pollila, Britanca Paula Oliviera te Francuza Hughesa Panasiea, Franka Tenota i autora izvrsne diskografije starih jazz-ploča na 78 okretaja Charlesa Delaunaya, riječ je bila o nizu entuzijasta i vrlo dobrih poznavatelja koji su mnogo učinili za promicanje te glazbe u svijetu. Danas u tom kontekstu vrijedi spomenuti francuskoga grafičara i dizajnera Philippea Ghielmettija, koji je 1996. izlagao u Grafičkom salonu u Zagrebu. No Ghielmetti je i više od notornoga ljubitelja modernog jazza, on je i zapažen producent, koji je nakon višegodišnjeg boravka i djelovanja u New Yorku, u Parizu 1999. pokrenuo vlastitu proizvodnju jazz-diskova pod imenom Sketch Music. Ubrzo će katalog te etikete narasti do broja 31 s naslovima poznatih i manje poznatih, ali kvalitetnih imena jazza. U tom katalogu razaznajemo odmah produkcijske namjere Philippea Ghielmettija, ali i renome nekih istaknutih imena francuske jazz-scene kao što su pijanist René Utreger, kontrabasist Pierre Michelot i naturalizirani švicarski bubnjar Daniel Humair, a slijede i neka istaknuta imena jazza Sjedinjenih Država; pijanisti Mal Waldron, Marc Copland, David Friedman i Bill Carroters, sopran-saksofonist Steve Lacy, kontrabasist Gary Peacock te Britanci pijanist John Taylor i trubač Kenny Wheler. Zamjetno je da Ghielmetti voli i pijanista talijanskoga podrijetla i modernog izričaja Giovannija Mirabassija, kojem je izdao i solo album.

Ostala imena izvođača iz kataloga jamačno će više značiti boljim poznavateljima francuske jazz-scene, no neka ipak valja spomenuti; Jean-Jacques Avenel, Antonio Farao, Dominique Cravis, Edouard Ferlet, Michel Graillier, Riccardo del Fra, Jean Phillippe Viret. Produkcija Sketch Music s obzirom na profil svojih inače kvalitetnih izdanja ipak nije izdržala, iz uglavnom financijskih razloga ugasila se u siječnju 2005. No uporni ljubitelj modernoga jazza Ghielmetti ne posustaje, i već u rujnu iste godine pokreće novu proizvodnju pomalo pesimističnog naziva Illusions, koja je do ovoga trenutka već ostvarila deset naslova, među kojima je i disk Porgy & Bess. Vrijedi ovdje naglasiti da ti napori imaju još jednu vrijednu dimenziju, a to je ona likovna. Kao iznimno nadaren grafičar i dizajner Ghielmetti daruje nosaču zvuka i novo izvorno ruho, spajajući na osobit način glazbu i likovno rješenje.

Philippe Ghielmetti u Francuskoj je jazz-producent individualac, koji se teško može nositi s velikim diskografskim kućama, te pomalo podsjeća na neke slične američke primjere. Uz to izdavač je vrlo dobro opremljenih luksuznih izdanja, koja jamačno nisu jeftina, a po stanovitom stilskom pristupu odveć komercijalna, izuzmemo li tek nekoliko koje bismo mogli svrstati u klasični jazz.

Bez obzira na sve to pojavu i entuzijazam Philippea Ghielmettija u francuskom, pa po dometu i europskom jazzu, vrijedi svakako pozdraviti i zahvaliti mu na upornosti.