…OSJEČKE DRAME

…OSJEČKE DRAME

Inteligentno šaljivo, oduvijek u doticaju s tragičnim, simbolički, autopoetično Joško Juvančić i Damir Munitić probiru naslov za treću ovosezonsku dramsku premijeru osječkoga HNK. Riječ je o prvom, mladenačkom (nedorađenom) dramskom tekstu globalno slavljene francuske glumice i književnice Yasmine Reza (1959) Razgovori nakon pokopa, praizvedenu u Théâtre Paris-Villette 1987.

Osječki Razgovori nakon pokopa počivaju isključivo na domicilnim glumcima: Tatjani Bertok-Zupković (Édith), Lidiji Florijan (Élise), Miri Perić Kraljik (Julienne), Velimiru Čokljatu (Nathan) i Milenku Ognjenoviću (Pierre). Obiteljsku dramu na francuskom selu pokreće smrt oca Simona Weinberga, koji biva pokopan, vlastitom željom, ne u obiteljskoj grobnici, uz suprugu, nego ispod ledine svog imanja. Oko groba okuplja se njegovo troje djece u srednjim godinama, Nathan, Édith i Alex. Poslije pristižu i ujak Pierre te ujna Julienne. Potenciranje sukoba u rukama je jedine osobe koja obitelji ne pripada, suvišne Élise, bivše Alexove, a potencijalne Nathanove ljubavnice. Načeta je gomila obiteljskih i općeljudskih problema, sukoba, profesionalne, ljubavne, seksualne nerealiziranosti. Raznovrsna reakcija dramskih razrješava malobrojna pitanja. Potpuna pomirba bila bi nerealna, poništila bi osobnosti te dala protagonistima snage da posegnu za zabranjenim – za nadom.

A u destrukciji svog lika prednjači Vjekoslav Janković, najmlađi i najjarosniji potomak netom pokopana oca, neafirmirani književnik, kritik. Alexov nedostatak nadahnuća Vjekoslav Janković dosljedno preuzima u svojoj glumačkoj interpretaciji ne pokušavajući skrenuti s puta isprazne figure koja vječnim, neprekinutim izdiranjima na sve oko sebe, uz istovjetan ciničan, drzak osmijeh, grčevitim, a time i nedorađenim scenskim pokretom pobuđuje jedini osjećaj koji ne pristaje dramskom liku – dosadu. Da se Janković koji put primirio dulje od nekoliko sekundi, otišao u rezignaciju i otuđenost, kontrast bi dopustio i uvećao traženu iritantnost. Čak bi i količina izgovorenih psovki postala podnošljiva, nevažna.

A upravo iritantnost ponajbolje odslikava seksualnu trpeljivost Velimira Čokljata i Lidije Florijan na sceni. Količina aseksualnosti i nekompatibilnosti između to dvoje glumaca sazdala je najsmješniji, ali u zao čas, dio uprizorenja. Autoričin tekst primorava ih na seksualni odnos nasred očeva groba, izražavanje predugo zatomljivana nagona, očekujući sve osim komična uzdisaja neprirodnih ljubavnika te na svu sreću kratko vidljiva šlatanja.

Kombinacija, pak, Mire Perić Kraljik i Milenka Ognjenovića u mnogom bolje funkcionira primarno zbog Mirine uspješnosti u razradi lika Julienne, sredovječne žene s prebrzo naučenim damskim manirima, dobronamjerne poluperfekcionistice, neurotičnih ispada, brzih smjenjivanja suprotnih osjećaja i postupaka. Potpuno drukčiji pokušava biti Milenko Ognjenović u ulozi ujaka Pierrea, staložen, ravnodušan, ali i nerazumljiv i nedosljedan potičući time svoj bonvivanski izvanjski ustroj. Čini se da je upravo u vanjskome uzrok potpune nesuživljenosti. Iako su unutarnje poveznice između to dvoje glumaca u Razgovorima čvrsto spletene, vanjska konfiguracija kaska zbog prirođene Ognjenovićeve jednostavnosti.

Rastužuje što i ponajbolja osječka glumica, Tatjana Bertok-Zupković, ovaj put nije našla nadahnuća u ulozi Édith, manično-depresivne sestre zbog razapetosti između dva brata, dva suprotstavljena, maglovita pogleda, bez budućnosti, ali i sadašnjosti. Tatjana suvereno drži konce u svojim rukama sve do trena kada zbog potiho nagoviještene incestuoznosti upropaštva izvedbu dostatno nemotiviranim, neprimjereno predugim lamatanjima rukama, glave i nemirnim hodom. No, od sama početka Tatjana je odavala dojam prenapregnuta čovjeka koji ulaže nadljudski napor u nešto besmisleno.

Jesu li slično izgledali Juvančić i Munitić kada su smišljali opscenu, ali, moram priznati do bola smiješnu ideju – izbor Razgovora nakon pokopa za Dramu osječkog HNK? I u nekoliko dana pripremili loše uprizorenje autodestrukcije. Iskrene čestitke na uviđavnosti situacije. Leš je dotaknuo dno groba, porazgovarali smo o njemu. Nadajmo se da smo ga primjereno pokopali. Ne dajmo da bude besmisleno! Uskrsnimo dramski ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku! O Uskrsu…

Ivan Trojan