NOVA OPASNOST SUVREMENOGA SVIJETA

Okrugli stol »Novog lista« Sekte i kultovi u današnjem društvu, kongresna dvorana Grand hotela Bonavia, Rijeka, 1. ožujka 2008.

NOVA OPASNOST SUVREMENOGA SVIJETA

Polazna teza skupa bilo je pitanje krše li neki (novi) religijski pokreti temeljna ljudska prava, slobodu, toleranciju i dostojanstvo pa pojedinac ili skupina ljudi postaje žrtva mentalne, intelektualne, ideološke, vjerske, emotivne i ekonomske manipulacije uz posvemašnji nadzor fizičkog kretanja i djelovanja

Veliko zanimanje stručne i kulturne javnosti pobudila je iznimno ozbiljna tema, koja već dulje vremena nije u području ezoterije, religije ili ruba znanosti, i s kojom se u zemljama Europske Unije u posljednjih nekoliko godina vrlo ozbiljno i sustavno bave psiholozi, psihijatri, pravosuđe i druge državne ustanove. Okrugli stol organizirala je redakcija priloga Pogled riječkog »Novog lista«, a moderatorica – koja je bavljenje temom i pokrenula – bila je glazbena kritičarka i ugledna publicistkinja Bosiljka Perić Kempf.

Tako složenu temu nemoguće je obraditi bez interdisciplinarna pristupa, stoga su bili pozvani eminentni hrvatski i strani stručnjaci za različita područja, »upoznati s načinima i posljedicama djelovanja, ustrojom i karakterom sekti i kultova, od kojih neki u današnjem svijetu imaju od nekoliko stotina do nekoliko milijuna sljedbenika« (Mirjana Grce). Među pozvanim izlagačima našli su se Ivan Grubišić, katolički svećenik i sociolog iz Splita, Berislav Pavišić, poznati stručnjak za kazneno pravo iz Rijeke, Friedrich Griess predsjednik međunarodne nevladine udruge FECRIS (Europske federacije centara za istraživanje i informiranje o sektama) iz Beča, Henri Pierre Debord, član francuske vladine udruge MIVILUDES (Međuresorno tijelo za praćenje i analizu rada organizacija sektaškog karaktera koje ugrožavaju ljudska prava i čije je djelovanje nezakonito) iz Pariza, zatim, Branko Petris, psihijatar i psihoterapeut iz Rijeke, Roman Nikolić, psihijatar iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež iz Zagreba, Sonja Klarić, psihologinja zaposlena u riječkom MUP-u i Branka Dujmić-Delcourt, voditeljica Centra za informiranje o sektama i kultovima koji se osniva u Rijeci kao podružnica FECRIS- a. Na početku je pročitano izlaganje Mije Nikića s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, a u publici je skup pomno pratio i vlč. Josip Blažević, autor prve hrvatske knjige o kultovima i New Age-fenomenima u suvremenom svijetu.

Polazna teza skupa bilo je pitanje krše li neki (novi) religijski pokreti temeljna ljudska prava, slobodu, toleranciju i dostojanstvo. Naime, sloboda pojedinca i temeljna ljudska prava u sektaškom kontekstu vrlo se često pretvaraju u vlastiti paradoks i negaciju proklamiranja tih plemenitih načela demokratsko-liberalnih društava, pa pojedinac vrlo često završava kao žrtva mentalnog, intelektualnog, ideološkog, emotivnog i ekonomskog ispiranja mozga uz posvemašnji nadzor fizičkog kretanja i djelovanja. Tako pravo na vlastiti izbor mišljenja i vjerovanja postaje negativna moć kojom sektaški mehanizmi te ustroj života i djelovanja u nekoj zajednici za pojedinca postaju novi zatvor po mjeri vođe sekte ili kulta.

Iako ne postoji pravna definicija ni politike, ni političkih stranaka – kako je istaknuo Pavišić – i jedno i drugo postoji. Slično je sa sektama i kultovima, jer je zakon, koji je za to područje najbolje reguliran u Francuskoj, usmjeren na zastranjivanje sekti, a ne na njihovo djelovanje. Konvencija EU br. 1804 bavi se pitanjem sekti u suvremenim europskim državama, a francuski Zakon Abort/Picard, koji među ostalim definira metode mentalne manipulacije te za njihovu primjenu predviđa i sankcije, usvojen je u lipnju 2001. Destruktivno djelovanje sekti na fizičko, mentalno i socijalno zdravlje bilo je predmetom simpozija održana u Parizu 1996. pod patronatom Svjetske psihijatrijske organizacije, na kojem se, između ostalog, govorilo o temi Sekte i samoubojstvo i Gurui, sekte i kolektivne psihoze. Osim Francuske, u borbi protiv sektaškog kriminala dobro su organizirane Austrija, Njemačka, Belgija i Švicarska. U Francuskoj je zaštita građana od sekti briga države, a neke vladine udruge, primjerice MIVILUDES, prate i analiziraju rad organizacija sektaškoga karaktera, koje ugrožavaju ljudska prava i čije je djelovanje suprotno postojećim zakonskim propisima. Sudionici riječkoga skupa isticali su kako je takva razina svijesti u Hrvatskoj tek u povojima, ali bilo je utješno čuti kako ipak postoje mehanizimi kaznenog prava i njegovih sankcija kada sve ostalo zakaže, kao ultima ratio societatis (Pavišić). Prema novom Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, unutar MUP-a i SOA-e također postoji tijelo koje prati i nadzire pojavne oblike opasnih sekti te njihova protuzakonita djelovanja.

Veliki je europski problem što se članovi i vođe sekta i kultova uspješno koriste rupama u zakonu pa protiv psihijatara, terapeuta, svećenika i novinara koji otvoreno navode u medijima njihove nazive i prenose teze za koje se oni zalažu podižu tužbe. Tako Griess ima iza sebe desetak sudskih tužbi različitih vođa i gurua koji su ga tužili za tzv. kršenje autorskih prava, jer je bez njihova dopuštenja javno navodio njihova opasna, destruktivna učenja i sumanute ideje. Stoga je i za sudionike skupa u Rijeci samo bilo vizualno poimence prezentirano s kojim opasnim sektama i kultovima danas Europa ima problema, a da se na glas ili u medijima nije točno navodilo njihova imena. Psiholozi i psihijatri koji se bave tom problematikom napominjali su kako je nužno otkrivati sekte koje propagiraju samoubojstvo, ritualna ubojstva te različite vrste nanošenja boli sebi i drugima putem rituala (najčešće sotonističkih i crnomagijskih), koji su itekako prema njihovoj i MUP-ovoj evidenciji prisutni na prostorima Hrvatske. Tu prestaje tanka linija osobne slobode što jest i što nije dopušteno, jer su pojedinac ili skupina ljudi uvijek prošli manipulaciju od sekte i učitelja/gurua da sebi i drugima nanose štetu (tjelesnu, mentalnu, financijsku). Psihijatarski dio ekipe također je istaknuo kako sektaškim učenjima podliježu osobe svih dobnih granica, društvenih skupina, ekonomskog statusa te obrazovanja, od mentalno retardiranih skupina do znanstvenika, intelektualaca i profesora iznimno visoka obrazovanja i kvocijenta inteligencije.

To je ujedno zapravo jedno od rijetkih područja gdje bi filozofi i etičari koji su gotovo po defaultu ateistički i liberalno usmjereni mogli naći zajednički jezik sa stajalištima onog dijela Crkve i suvremenih zapadnjačkih teologa koji promiču paradigmu nove građanske duhovnosti koja je istodobno iznimno humanistička i kršćanska, poput teza teologa Hansa Kühna, na koje se referirao Ivan Grubišić. Osnovna teza koja se nudi današnjem, u duhovnom smislu pomalo izgubljenu čovjeku, jest da budemo iznimno senzibilizirani za »ekologiju duhovnog zagađivanja« (Grubišić), i da je sve ono što je usmjereno protiv čovjeka, protiv ljubavi prema čovječanstvu, izravno usmjereno protiv Boga/Stvoritelja, jer se »Bog utjelovio u čovjeku«, odnosno došlo je do »posvjetovljenja Boga«. To je paradigma koja je objavljena u Isusu, ali koju zastupaju i budisti, poput Dalaj-lame. Nema podvojenosti, sekularizacije između duhovnog i tjelesnog, svetog i profanog, kako je Crkva naučavala do 4. stoljeća, i što se ponovno pokušalo mijenjati na II. vatikanskom saboru, kao svojevrsna reevangelizacija unutar Crkve.

Primijenjeno na našu temu, to bi značilo kako je svaki pokušaj svjesna i ciljana manipuliranja, poništavanja i zlostavljanja pojedinca od tjelesne do mentalne razine nešto što instrumentima pravne države više ne dopušta toleriranje načela osobne slobode izbora. Sve ono što ugrožava i ruši egzistenciju i dostojanstvo pojedinca ili skupine ljudi mora biti podvrgnuto represivnom aparatu pravne države i medicinskih ustanova. Stoga nije slučajno da je njemačka država nedavno zaplijenila imovinu Scijentološkoj crkvi i trajno prognala njezine istaknute članove izvan granica Njemačke, dok se Francuska i Švicarska, primjerice, bore s nekim drugim raširenim, mnogočlanim utjecajnim sektama koje djelovanje pokušavaju legalizirati registriranjem političkih stranki (Stranka naravnog zakona) te novcem članova financirati stvaranje vlada u sjeni ili paralelnih struktura u tijelima državne uprave.

Ostala je – nakon sjajno organizirana okruglog stola – u zraku lebdjeti fina metafora suvremenoga svijeta: ova je tema bila tek vrh ledene sante strategijâ koje su u današnjem suvremenom svijetu uperene protiv ljudskoga dostojanstva, slobode pojedinca i prava na izbor. Manipulacija je nad nama svakodnevna, od onoga što jedemo do lažna uljuljkivanja kako živimo u – na bilo kojoj razini – sigurnu svijetu. Ali, to je sudbina čovjeka 21. stoljeća. Jer, kako je ovaj skup pokazao, tanka je linija između razuma i ludila.

Iva Körbler