Neskrivena radost

Kazalište Komedija i Muzička akademija u Zagrebu: Gaetano Donizetti, Ljubavni napitak, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Zoran Juranić

Neskrivena radost

Ansamblu u cjelini predstoji još posla oko usavršavanja uzorna belkanto pjevanja bez forsiranja, no ova produkcija pružila je svima mogućnost da se okušaju u stvaralačkom činu rađanja prave operne predstave i da pokažu svoje talente, znanje i sposobnosti

Dugotrajnim pljeskom i gromoglasnim ovacijama ispraćena je 17. ožujka premijera Donizettijeva Ljubavnog napitka u Kazalištu Komedija. Korisna praksa suradnje Zbora i orkestra te solista pjevačkog odsjeka Muzičke akademije s raznim kazalištima i scenama iznjedrila je u posljednjih petnaestak godina nekoliko zapaženih projekata. Posebice se to odnosi na Komediju, gdje su od 1989 do 1995. svake druge godine redom izvedene Mozartove opere Cosi fan tutte i Figarov pir, Purcellova Didona i Eneja, Pergolesijeva Služavka gospodarica (La serva padrona) i Donizettijeva Rita. Nakon trinaest godina ta je odlična suradnja obnovljena na obostrano zadovoljstvo. Studenti su uz pomoć vrsnih pedagoga uvježbali jednu od najpopularnijih i najljepših talijanskih komičnih opera te pokazali svoje sposobnosti i stečeno znanje u praksi.

Bilo je zadovoljstvo podijeliti s njima radost igre u dinamičnoj i duhovitoj režiji Dore Ruždjak Podolski na sceni koju je opremilo Kazalište. Režija je bila prilagođena svježini, šarmu i sentimentu te virtuozne opere buffe, kao i mladenačkom žaru protagonista, decentno osuvremenjena i dosljedna, te prilično razigrana, što je ipak ponekad oduzimalo dah pjevačima i izazivalo naprezanje. Pa ipak, ansambl je u cjelini bio više negoli solidno pripremljen u glazbenom pogledu, što je vrsnim solistima i odličnom zboru omogućilo slobodu i uvjerljivost pokreta, a vođama dionica u orkestru uzorna sola. Za tu pripremu zaslužni su zborovođa Jasenka Ostojić-Radiković te pomoćnik dirigenta i zborovođe Neven Radaković, dok je u konačnici sve to objedinio i znalački oblikovao u dojmljivu cjelinu iskusni maestro Zoran Juranić.

U četiri predstave održane od 17. do 20. ožujka izmjenjivale su se dvije solističke postave iz razreda profesorica Vlatke Oršanić, Miljenke Grđan, Snježane Bujanović-Stanislav i Lidije Horvat-Dunjko. Na premijeri nastupili su mahom studenti Vlatke Oršanić – Marija Buzdovačić, Domagoj Dorotić, Ljubomir Puškarić i Mia Domaćina, osim što je oboljeloga Marka Mimicu zamijenio Antonio Brajković iz klase Snježane Bujanović-Stanislav. Libreto koji je prema Eugenu Scribeu napisao Felice Romani mogao se pratiti na telopu u hrvatskom prijevodu Nile Kuzmanić-Svete s duhovitim didaskalijama i komentarima u zagradama, a pjevalo se u izvorniku na uglavnom razgovijetnu talijanskom jeziku.

Sopranistica Marija Buzdovačić kao Adina osvojila je publiku ljepotom i pokretljivošću glasa te okretnošću i scenskom uvjerljivošću. Tenor Domagoj Dorotić bio je odličan Nemorino, lijepa snažna glasa i privlačna stasa te je dobio velik pljesak na otvorenoj sceni za svoju glavnu ariju Una furtiva lagrima. Bariton Ljubomir Puškarić kao Belcore pokazao je velik glasovni potencijal uz nešto slabiju pokretljivost u melizmima. Bas Antonio Brajković bio je i pjevački i scenski vrlo dobar nadriliječnik Dulcamara, dok je sopranistica Mia Domaćina u manjoj ulozi Giannette više pokazala u scenskom negoli u pjevačkom pogledu. Treba spomenuti i ostale uloge koje su pridonijele uspjehu i živosti predstave: Božidar Peričić (Tony), Marija Lešaja (Lola) te Iva Mihelić i Mirna Ružić (medicinske sestre).

Dakako da ansamblu u cjelini predstoji još posla oko usavršavanja uzorna belkanto pjevanja bez forsiranja, no ova produkcija pružila je svima mogućnost da se okušaju u stvaralačkom činu rađanja prave operne predstave i da pokažu svoje talente, znanje i sposobnosti te da se lakše usmjere na svojem profesionalnom putu.

Višnja Požgaj