Naklon bogu novca

Naklon bogu novca

Bit će krvi nudi uistinu jedinstveno, iznimno sugestivno, emotivno zahtjevno i gotovo hipnotičko gledateljsko iskustvo, uz dojmljivu atmosferičnu fotografiju Roberta Elswitta

»Nikad nije mogao razumjeti, tijekom čitavog svog života, kako su ljudi mogli toliko pogriješiti i početi se zanimati za druge ljude.«

Upton Sinclair u romanu Nafta

Pisanje osvrta o filmu Bit će krvi postvesternske drame 37-godišnjeg Paula Thomasa Andersona, po godinama mlada, no po slojevitosti, promišljenosti, složenosti i dubini svojih djela iznimno zrela filmaša, u tekstu dugu svega nešto više od dvije kartice prilično je nezahvalan posao. Naime, najuspjelije ostvarenje u dosadašnjoj karijeri iznimno darovita scenarista i redatelja, koji je već nakon drugoga filma, ambiciozne altmanovske mozaične drame Kralj pornića, stekao status klasika, nudi toliko izvedbeno, tematsko, značenjsko, interpretativno i asocijativno bogatstvo da se svaki tekst kraći od ogleda nužno mora svoditi tek na naznake nekih od egzistencijalističkih, religijskih, socijalnih i etičkih motiva i konotacija, odnosno redateljskih, vizualnih i zvukovnih oblikovnih majstorija kojima je Anderson prenapregnuo svoj film.

Vrlo slobodno dijelom temeljen na prvih 180 stranica citirana romana Nafta Uptona Sinclairea, strogo religijski odgajana sina alkoholičara koji se od klinca kojemu su najveći junaci bili Isus Krist i književnik Percy Bysshe Shelley u zrelim godinama pod utjecajem Jacka Londona i Roberta Blatchforda prometnuo u angažirana socijalista, žestoka zagovornika radničkih prava i osporavana kritičara crkve protiv kojeg je osnovan pokret CLAS (California League Against Sinclairism), film Bit će krvi nudi uistinu jedinstveno, iznimno sugestivno, emotivno zahtjevno i gotovo hipnotičko gledateljsko iskustvo, uz dojmljivu atmosferičnu fotografiju Roberta Elswitta pojačano neprekidno nelagodnom, neugodnom, atonalitetnom i kakofoničnom glazbom Jonnyja Greenwooda, gitarista skupine Radiohead.

Tematski bliska Stroheimovoj Pohlepi i donekle Wellesovu Građaninu Kaneu, snimljena na lokacijama zapadnog Teksasa na kojima je George Stevens snimio kultnoga Diva, a braća Coen svježeg oskarovca Nema zemlje za starce, storija o izrazito pohlepnu, asocijalnu, egoističnu, proračunatu, hladnu i bešćutnu naftašu Danielu Plainviewu, duhovno i emotivno mrtvu čovjeku koji 1902, četiri godine nakon slučajna otkrića nafte u svom rudniku srebra, s namjerom neograničena i samim tim neostvariva bogaćenja u pratnji posvojenog sinčića počne otkupljivati naftom bogatu zemlju u Kaliforniji, ponajprije je i danas iznimno aktualna i biblijskim konotacijama prožeta priča o neodrživu i latentnom mržnjom prožetu braku iz interesa između bezobzirnoga divljeg kapitalizma i agresivne licemjerne religioznosti. Pritom kapitalizam, oličen u Danielovu liku, ne posjeduje ni trunka ljudskosti i bez milosti gazi sve pred sobom, a dvoličnost manipulativne i na ljudskoj lakovjernosti i praznovjerju zasnovane crkve Trećeg Otkrivenja dodatno je podcrtana shizofrenošću odnosno podvojenom osobnošću mladog svećenika, raspolućena između odanosti Svevišnjem i privrženosti bogu novca Mamonu. Daniel je čovjek vođen mržnjom koji, u fantastičnoj interpretaciji Daniela Day Lewisa cinično i autodestruktivno svjestan te mržnje, makar privid svoje humanosti bezuspješno pokušava ostvariti najprije u odnosu s posvojenim sinom, kojega će se grubo osloboditi kad s njim doslovno i metaforički izgubi sposobnost komunikacije, a potom sa svojim lažnim bratom, u kojem će isprva vidjeti vezu s obiteljskim korijenima, no kojeg će nakon otkrića prijevare već gubeći razum ustrijeliti bez razmišljanja. Daniel je i čovjek koji, jasno je to iz uvoda u rudniku srebra, želi pobijediti, svojoj volji podčiniti i posredno poniziti Zemlju, na način na koji to radi i ljudima oko sebe. Dakako da je takvo što nemoguće, i naftaš će, uništavanjem svojih bližnjih, postupnim otkliznućem u ludilo i ubojstvom lažnog mesije u ponešto odveć doslovnoj i odveć tezičnoj završnici, to i sam spoznati.

»Je li ovdje sve na prodaju?«, pita Daniel kalifornijskog činovnika s kojim razgovara o kupnji zemlje. U jesnom odgovoru na to pitanje krije se jedan od najvećih problema Amerike i Zapada u posljednjem stoljeću.

Josip Grozdanić