Koncertno djelo

Koncertno djelo

Dario Marianelli, ovogodišnji dobitnik nagrade Oscar za partituru filma Okajanje, otkriven je još prije nekoliko godina, kada je uglazbio film Ponos i predrasude Joea Wrighta. Ta je partitura, slušana na CD-u izvan filma, možda još fascinantnija od one koju je skladao za nedavni film istoga redatelja. Dok je Wright snimao film nadahnut romanom Jane Austin, Marianelli ga je pratio glazbenim jezikom koji odgovara povijesnom razdoblju, ali koji istodobno nosi zanimljivu crtu suvremenosti. U naslovnoj temi, Dawn, koja se u nekoliko brojeva ponavlja na albumu Ponos i predrasude, prihvaća se šubertovski stil komornoga muziciranja s glasovirom kao najvažnijim glasom. Glasovir je zadan predloškom, pa to skladatelj vješto iskorištava kako bi zaposlio svoje omiljeno glazbalo i svog omiljenog pijanista (izvedba Jean-Yves Thibaudeta doista je iznimna). Čuje se i ponešto odjeka Debussyja (Arrival at Nehterfield, Liz on Top of the World, Secret of Daydreams), kao i Philipa Glassa (početak broja Darcy’s Letter), pa čak i nešto tradicionalno-aktualne glazbe. Tu je svojevrsna posveta Henryju Purcellu (A Postcard To Henry Purcell), ali i plesovima koji su se plesali u salonima (Meryton Townhall, Another Dance) pa i tradicionalnoj vojnoj glazbi (melodijica Britanski grenadiri naslovljena je The Militia Marches). Trebalo je sve te različite glazbe uravnotežiti, no kako Marianellijev score apsorbira niz srodnih (premda povijesno razbacanih) stilova, tako taj isti score služi kao poveznica, most između plesova, vojne glazbe, popratne glazbe, glazbe koju svira Georgiana i, jasno, Elizabethinih i Darcyjevih osjećaja. U iznimnoj izvedbi Engleskog komornog orkestra, cijeli soundtrack Ponos i predrasude diše poput jedinstvena, formalno smislena koncertnog djela.

Irena Paulus