Ako HRT nije javna televizija zašto plaćamo pretplatu

Ako HRT nije javna televizija zašto plaćamo pretplatu

Najvažniji je sadržaj i kvaliteta tekstova. Novinarstvo je jedinstveno, ono ima dosta jasno definirana profesionalna pravila i ona su jednaka i za tisak, internet ili elektroničke medije. Nevolja je što se ti profesionalni kriteriji snižavaju i nište, što vrlo skoro može biti ugrožena i bit novinarstva.

S predsjednikom HND-a Zdenkom Dukom razgovarali smo o stanju u hrvatskom novinarstvu.

Čini se da se u tiskanim medijima gubi granica između plaćenih oglasa i novinarskih članaka. Svojevrsne preporuke nekih proizvoda očito su reklame, ali kao takve nisu označene, a često se pojavljuju cjelokupne reportaže koje se čine kao da ih je pisao oglašivač. Što HND namjerava poduzeti da se prekine takva praksa?

– Kao što je sve više plaćenih oglasa u medijima, tako je sve više i prikrivenih oglasa koji se objavljuju kao zahvala izdašnim oglašivačima. Kada je oglašivanje nevidljivo, prikriveno, kada se ono plete u pravim novinskim formama, u reportažama, ono za oglašivača ima posebnu vrijednost jer djeluje uvjerljivije, ima mnogo veću specifičnu težinu od posebno odijeljenih oglasa.

Mi zasad možemo jedino stalno upozoravati da informacije postaju sve više samo nosači reklama, da postaju stanovit dekor kako bi konzumenti lakše progutali pripremljene oglašivačke pakete. Jasno da se medijska neovisnost tu poništava, a da novinari onda prestaju to biti i postaju PR-ovci.

Zakon jest jasan, ali ga je lako zaobići – ne samo oglasi nego i promotivni tekstovi moraju biti jasno označeni kao takvi i jasno odijeljeni od novinskih sadržaja.

Jači lijek mogao bi biti uspostava vijeća za medije, u kojem bi osim novinara sjedili i novinski izdavači i predstavnici javnosti pa bi se oni zajedno bavili prekršajima profesionalne etike, sankcionirali ih i te prekršaje objavljivali.

Vjerujete li da neki moćni poduzetnici kupuju naklonost pojedinih medija i tako pokušavaju utjecati na javno mnijenje?

– Vjerujem. Sigurno da ima takvih slučajeva. Pojedini poduzetnici imaju pojedine medije a pojedini mediji imaju svoje poduzetnike. Kada se u taj brak kapitala i medija još uključe i istaknuti političari, dobivamo savršeno trojstvo.

Ima li po vašem mišljenju slučaja medijskog reketarenja u Hrvatskoj?

– Ima i toga. Mi smo sada i kao novinarsko društvo došli u poziciju da nije samo dovoljno štititi novinare i medijske slobode nego možda prije svega trebamo štititi pojedince i javnost od nas samih. Jer, medijska je moć sve veća, čak i kad ta moć nije neovisna, a iskazivanje te moći za žrtve sve nepodnošljivije.

Kako komentirate rasplet i odjeke slučaja lažnog intervjua Ive Sanadera »Jutarnjem listu?«

– Naizgled, kao da se nije ništa niti dogodilo. Dakle, mjesec dana nakon lažnog intervjua kolega Davor Butković ponovno piše političke kolumne i političke teme.

Ipak, Ninoslav Pavić, polovični vlasnik EPH-a, pokušava restrukturirati tvrtku i promijenio je glavne urednike triju ključnih dnevnika – »Jutarnjeg lista«, »Slobodne Dalmacije« i »Sportskih novosti«. Kad govorimo o Butkoviću, može se zaključiti da on neće zadržati, makar to bilo i privremeno, ključnu direktorsku funkciju koju je imao dosad. Znači, Pavić ipak kažnjava Butkovića. Što se tiče Butkovićevih kolumni, čitao sam ih iz dvaju razloga. Zato što je doista bio blizak Sanaderu, znao je što se događa u mainstream-politici i donosio je informacije iz Sanaderove blizine. Isto je tako bio glasnogovornik Europapress Holdinga. E, sada mi se čini da više neće imati takve insajderske informacije. A moram priznati da me nikad nije zanimalo što Butković osobno o nečemu misli.

Kakvi su po vašem mišljenju rezultati smanjivanja PDV-a na novine?

– To je jako pomoglo izdavačima novina. Trenutak smanjivanja stope PDV-a s 22 na 10 posto bio je pomno odabran. Vlada je najprije mislila smanjiti PDV tek nakon izbora, ali kad je vrag odnio šalu, a SDP u rejtinzima prešao u vodstvo, onda su u Vladi odlučili da smanje PDV četiri mjeseca prije izbora i to je u dobru dijelu tiska prihvaćeno sa zahvalnošću. Velik dio tiska uzvratio je tu ljubav Sanaderu i Vladi.

I HND je mjesecima lobirao za smanjenje stope PDV-a. Ali, pokazalo se da sami novinari nisu od nakladnika zauzvrat dobili ništa. Beneficije su dobili samo novinski izdavači.

Jeste li očekivali da će »24 sata« postati list najveće naklade u Hrvatskoj? Koje su posljedice toga proboja?

– Novine »24 sata« sada imaju veću nakladu nego »Jutarnji list« i »Večernji list« zajedno. Kako su krenuli, to se nije očekivalo. Ali, moram reći da su to sada vrlo dobro uređene novine za sve ono što oni žele prezentirati svojoj publici. Imaju informacije koje imaju i velike novine. A, s druge strane, koje su to danas u Hrvatskoj velike, to će reći ozbiljne novine? Pa nema ih više! Gotovo su sve dnevne novine mješavina zabavnih i ozbiljnih sadržaja i »24 sata« se iz toga ne izdvajaju. Opća trivijalizacija uzrok je proboja »24 sata«, a ne obratno.

Kako vidite ulogu i budućnost besplatnih novina?

– »Metro« su dobre informativne dnevne novine, pridonijele su boljoj općoj informiranosti. Premda baš ne možemo govoriti o posve autentičnoj novinskoj redakciji jer u »Metrou« uglavnom izlaze informacije reciklirane iz drugih novina, pretpostavljam da financijski ipak nije lako izdržati. Ali je budućnost besplatnih novina ipak izgledna.

Kako zaštititi autorska prava novinara i uopće ekskluzivnost nekih novinarskih radova, kada se radovi iz jednoga medija često i gotovo trenutno nađu na nekoliko internetskih portala? Nije li to krađa?

– Pa to jest stanovita krađa. Zato je prije nekoliko mjeseci osnovano Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava. I HND tom Društvu daje punu potporu. Dio je interesa autorske zaštite i novinara i samih vlasnika medija od kojih se krade zajednički i identičan. To je zahtjev da se za svako dalje prenošenje tekstova, bilo na brojnim portalima ili u press cutu (u izborima tekstova) izdavačima i autorima plati naknada. Ali, nakon toga, izdavači moraju naknaditi autore za svako prenošenje autorskih tekstova u drugim medijima koje posjeduje isti nakladnik. Jer, nije normalno da se novinar odrekne autorskih prava u ime svog poslodavca iako to poslodavci od novinara traže i žele novinarima nametnuti takve ugovore.

Čitatelji danas žele što brže informacije i sve ih manje zanimaju jučerašnje vijesti. Smatrate li da će internet postupno istisnuti tiskane dnevne novine?

– Još je Ive Mihovilović Spectator, u vrijeme kad novinarstvo još nije ni izdaleka bilo tako brzo kao danas, rekao da je najžalosniji pogled na jučerašnje novine. Svakako da je internet danas najbrži medij, ako ne računamo izravne televizijske ili radijske prijenose događaja.

Neke statistike govore o tome da nestaju tjednici, dvomjesečnici i mjesečnici, ali raste broj dnevnih novina u Hrvatskoj. Vjerojatno nikad nećemo u Hrvatskoj imati news-magazin, tipa »Time«, »Newsweek«, »Spiegel«, kada ga nismo uspjeli pokrenuti svih proteklih godina. Sada više nije vrijeme za to jer ni jedan tjednik više ne može biti aktualan.

Istina je da internet istiskuje dnevne novine, ali sam nekako siguran da će i tiskani dnevnici ostati. Osobno sam inače u svom novinarskom poslu bio poklonik tiskanih dnevnika, to je za mene ono na što prvo pomislim kad mislim o novinama. Čitanje novina listanjem – to je ritual za koji mislim da će ostati.

Pratite li informacijske internetske portale poput Indexa, Javno i sl. i koja je njihova važnost za medijsku sliku?

– Pratim portale, dobro je za naše novinarstvo da su se oni pojavili. Svi oni obogaćuju medijsku scenu. Istina, taj tip novinarstva ima neke potencijalne slabosti veće od ostalih medija. Čini mi se da su svi portali loše odnosno nedovoljno ekipirani s novinarima. Ponajprije riječ je o broju – malo ljudi radi veliki posao. I nema te tradicije temeljita novinarskog provjeravanja činjenica jer moramo priznati da su baš neki portali ponajviše činjenično griješili. Njihova je loša strana što pridonose estradiziranju hrvatskog novinarstva.

Koliko je bitan medij na kojem se članci prezentiraju, u odnosu na sadržaj, način pripreme i kvaliteta tekstova?

– Najvažniji je sadržaj i kvaliteta tekstova. Novinarstvo je jedinstveno, ono ima dosta jasno definirana profesionalna pravila i ona su jednaka i za tisak, internet ili elektroničke medije. Nevolja je što se ti profesionalni kriteriji snižavaju i nište, što vrlo skoro može biti ugrožena i bit novinarstva. Svaki medij ima svoje zakonitosti, ali, kažem, novinarski kriteriji jedinstveni su.

Kakav je u tom smislu trenutno odnos snaga između internetskih portala i klasičnih novinskih redakcija, koje imaju i online-izdanja novina?

– Pa novinski su portali ipak jači tamo gdje klasični redakcijski portali postoje – a to su »Jutarnji list«, »Večernji list«, »Poslovni dnevnik«, »Business.hr.«, itd. Zato što uz praćenje novih vijesti imaju vlastite autentične tekstove iz tiskanog izdanja.

Kako je po vašem mišljenju konkurencija utjecala na informativni program javne televizije, HRT-a?

– Nova TV i RTL konkurentski su probudili HTV i utjecali na nj i pozitivno i negativno. Pozitivno su pokrenuli producente, urednike i novinare da pokušaju proizvoditi zanimljivije, prihvatljivije emisije. S druge strane, u toj se zanimljivosti pretjeruje, HTV je potpuno ušao u komercijalnu trku s komercijalnim televizijama, a to nije njegovo poslanje. Osim toga, ako to više nije javna televizija – zašto im onda svi mi plaćamo pretplatu? Komercijalno se utrkuju programi televizija, a onda se sve to odnosi i na informativne programe.

Kako se i zašto crna kronika probila u prve minute dnevnika? Slični slučajevi događali su se i prije, ali nisu uopće bili praćeni, a sada se napuhuju u ključne nacionalne događaje?

– Da, pa nismo sada u nekom posebnom razdoblju u kojem bi kriminal cvjetao više nego što je cvjetao prije. Sada se crne vijesti prezentiraju kao glavne ne bi li se prodao koji primjerak novina više, ili koji oglas više. To je u trendu komercijalizacije medija i pritom, jasno, Hrvatska u toj komercijalizaciji nije osamljena.

Osim toga, urednici u glavne vijesti i na prve stranice uvrštavaju ubojstva, automobilske nesreće i preljube zato da ne bi pisali i govorili o mnogo važnijim i ozbiljnijim stvarima, da ne bi problematizirali društvo u kojem živimo i da ne bi problematizirali političke promašaje.

Ovih dana objavljeno je da obavještajne službe navodno interveniraju vlastitim komentarima na blogovima i propitkuju identitet onih koji komentiraju blogove. Kako to objašnjavate?

– Pa da kažem malo cinično, obavještajni agenti na taj način rade svoj posao. Ali, jasno, ako je istina to što je objavljeno, onda obavještajci najizravnije interveniraju u slobodu medija. Tako obavještajci nedopustivo propitkuju privatnost i žele utjecati na društvo i politiku. Za račun svih nas, za čiji račun? I, dakako, tko to agentima ukazuje na smjer kojim ovo društvo treba ići, na koji to smjer oni trebaju ukazati?

U kolikoj mjeri po vama slavne osobe imaju pravo na zaštitu svog intimnog života, a koliko je pravo javnosti da otkriva njihov prljavi veš? Gdje je granica?

– Tu je granicu teško odrediti i ona ovisi od slučaja do slučaja. Svatko ima pravo sačuvati svoju privatnost, ali za javne osobe, poznato je, to pravo ipak je ograničeno.

Primjerice, ako neki konzervativni političar koji javno uzdiže na najviši pijedestal obitelj, Boga i naciju vara ženu ili plaća za ljubav prostitutkama, onda je svakako jako važno da javnost to dozna. Na takvo licemjerje taj političar nema pravo.

Ako mi novinari i fotoreporteri u preljubu hvatamo poznatog sportaša, onda takva informacija o privatnosti, konkretno, Gorana Ivaniševića, ima mnogo manju stvarnu važnost, ima vrijednost samo za žute medije, opet ne bi li prodali koji primjerak više. Normalno je da Ivanišević i njegovi žele da ih se pusti na miru, no Ivanišević mora odgovarati zbog toga što je, u bijesu, kolegi Beribaku razbio fotoaparat. Takav si bijes ne smije dopustiti.

Kako tumačite poplavu raznih reality TV-programa i želju za praćenjem cjelodnevnoga života pojedinaca poput zamoraca u kavezu?

– Evo, baš mi je drago što posljednji reality s poznatim ličnostima nije uspio. Ali će zato producenti izmisliti nešto novo i luđe što će se ipak opet gledati. Takve predstave zanimaju ljude bez vlastitih života. To je novinarska tema koja se ne propitkuje. Koji ljudi to gledaju, zašto su zaraženi takvom vrstom voajerizma, slijedom toga – kakvo je to društvo u kojem živimo i kakve su to vrijednosti?

Kako gledate na socijalni status novinara danas? Sve je teže dobiti stalno zaposlenje u struci…

– Socijalni status nesigurniji je nego što je bio prije. To se odnosi i na ostale radnike, ne samo na novinare. Sada poslodavci zaključuju oko 80 posto ugovora o radu na određeno vrijeme. A možda je vječna fraza, ali zaista je tako – nema ni slobodnoga novinarstva ni novinarske slobode ako je novinar ucijenjen manjom plaćom, lošim socijalnim uvjetima i ako je u strahu da lako može biti otpušten. To je svakodnevna borba, a, uostalom, novinarski je posao i rizičniji nego mnogi drugi. Novinar za sebe treba uzimati tu slobodu, ne misleći o posljedicama. I HND je tu da novinarima u uzimanju te slobode pomogne.

Kako ocjenjujete položaj slobodnih novinara danas?

– Taj položaj nije dobar. Mislim da je najveći broj slobodnih novinara u tom statusu prisilno, zato jer nisu uspjeli sa svojim poslodavcima izboriti redovni radni odnos. Malo slobodnih novinara i u Europi dobro živi, a pogotovo ih malo dobro živi u nas. I to nisu pravi freelanceri, jer jako je malo onih koji prodaju ekskluzive različitim medijskim kućama. Manje-više svi su naši freelanceri vezani uz jednu redakciju, samo što ih ta redakcija plaća manje nego one koji su zaposleni.

Koje su temeljne odrednice vaše vizije HND-a?

– Glavno je osigurati što je moguće veću neovisnost novinara o vlasnicima, bilo da je to država ili, što je češće, da su to privatni vlasnici. Statuti medija propisani su Zakonom o medijima, ali se taj članak ne primjenjuje. Moramo s vlasnicima dogovoriti statute prema kojima bi novinari imali ključni utjecaj u imenovanju glavnih urednika.

S obzirom da kršenje profesionalne novinarske etike postaje jedan od glavnih problema našega novinarstva, treba raditi i na osnivanju vijeća za medije, u koje bi osim novinara i predstavnika javnosti ušli i poslodavci i tako postali suodgovorni za ono što je profesionalno loše u tekstovima koje objavljuju.

Koliko ste zadovoljni radom Zatvorenoga dobrovoljnog mirovinskog fonda pri HND-u? HND daje svojim članovima i subvencije do 600 kuna godišnje...

– Mislim da je to najbolji zatvoreni mirovinski fond u zemlji. Ja sam se nažalost upisao u njega tek prošle godine, ali broj članova dosta brzo raste. Uključiti se – to je pametno za budućnost.

Smatrate li da ti bi taj Fond trebao ulagati sigurnije i manje rizično, te tako biti manje izložen fluktuacijama na burzi, koja već mjesecima tone zajedno s Fondom?

– Da. Treba ulagati sigurno. Mirovinskom fondu ne treba hazarderstvo i ja vjerujem da oni koji su odgovorni dobro vode taj Fond.

S obzirom na učestala konfrontiranja među članovima HND-a i međusobna prijavljivanja Vijeću časti HND-a, predsjednik Vijeća odlučio je uputiti javni apel članovima za smirivanje strasti. Što je po vama uzrok tolikog povećanja gloženja među samim novinarima?

– To jest stanoviti fenomen jer, recimo, liječnici ili odvjetnici drže se u javnosti zajedno, ma što intimno jedni o drugima mislili. Ali nas novinare pokvarila je ta velika mogućnost utjecaja na javnost. Dio novinara, kao i estradnjaci ili prije svega kao političari, misli da vlastito mjesto pod suncem može osigurati tako da istisne druge koji su se na ta ista mjesta pod suncem nastanili. Zato u dijela novinara traje ta neprekinuta bitka.

Sigurno je da je potrebno među nama samima smiriti strasti. Ali, s druge strane, broj prijava Vijeću časti HND-a zaista raste i – neka raste. Javnost i sami novinari sve su osjetljiviji na neprofesionalne tekstove i priloge i zbog toga je i više prijava. To je velik posao za Vijeće časti, ali ono ga zdušno obavlja.

Kako ste zadovoljni listom HND-a »Novinar«? Što biste željeli još u njemu vidjeti?

– List »Novinar« nije zapao u žutilo koje je dobrim dijelom zahvatilo komercijalne medije, za to nema, jasno, ni razloga jer je list besplatan. Dobra je strana njegova analitičnost.

S druge strane, bilo bi bolje da je list informativniji, jer praktički svi su tekstovi u »Novinaru« komentari ili kolumne iako se samo neki od njih tako zovu. Bilo bi dobro saznati iznutra što se događa u pojedinim redakcijama.

Mlađi su zapravo za ukidanje lista, a stariji bi htjeli da on ostane. Mislim da bi se u bliskoj perspektivi tiskano izdanje moglo zamijeniti živim i utjecajnim HND-ovim portalom.

Što očekujete od sljedeće skupštine HND-a?

– Sljedeća skupština trebala bi biti izvanredna i s jedinom temom – prijedlog izmjene Statuta HND-a. Kako je odlučeno, ona bi trebala biti održana do kraja srpnja. Sastavljena je komisija koja bi trebala predložiti izmjene Statuta, ali ta se komisija nije još ni jednom sastala. Nakon što je glasovanjem otklonjena ideja da se na izvanrednoj skupštini, uz izmjene Statuta, ponovno bira i cjelokupno novo vodstvo HND-a, od tada je i interes za izmjene Statuta HND-a mnogo, mnogo manji.

Razgovarao

Zlatko Vidačković