PUT MALOG JAKOVA

PUT MALOG JAKOVA

Duh, odnosno, Ne-duh (Meier-Graefe) naše kulturne sredine prelijeva se na sve segmente kulturno-umjetničkih zbivanja, generirajući stanje svijesti koje implicira kako su za pojedinačni uspjeh u svjetskim relacijama potrebni široko osmišljena marketniška strategija, nemali novac iz državnog proračuna, jake privatne veze, a vrlo se malo obično govori o nečijem talentu i inovativnosti koji nadilaze barijere prostora, trenutka i ljudskog faktora. Tomu smo svakodnevno izloženi. U posljednjih godinu dana hrvatski dizajneri i arhitekti intenzivno bilježe međunarodne pohvale, bivaju uvršteni u cijenjene svjetske magazine i kompendije među autore na koje se mora računati, a kod kuće tradicionalno nalijeću na kolegijalne kugle iza ugla i dubok, gotovo konceptualno osmišljen prezir, prešućivanje i ignoriranje.

A krenulo je i hrvatskim ilustratorima dječjih knjiga. Od jake ekipe ilustratora mlađe i mlade generacije izdvajamo Andreu Petrlik Huseinović (1966), koja je diplomirala na zagrebačkoj ALU, višestruko nagrađivanu autoricu ilustracija za djecu te autorskih dječjih knjiga. Jednu tablu iz njezine slikovnice o Jakovu lektoru (Kašmir promet, 2006) odabrao je UNESCO-ov Odjel za kulturu kao zaštitnu ilustraciju ovogodišnjeg Svjetskog dana knjige i autorskih prava (World Book and Copyright Day), koji se obilježava 23. travnja. Do njihova osobnog kontakta s Andreom došlo je prije dvije godine na 21. bijenalu ilustracija u Bratislavi (Slovačka), gdje je već prije, 2001, Andrea sudjelovala u radu likovne radionice UNESCO-BIB, a 2003. na 19. bijenalu ilustracije u Bratislavi dobila BIB-ovu Zlatnu plaketu za ilustracije iz autorske slikovnice Plavo nebo i Alice u zemlji čudesa Lewisa Carrolla. Možda je pomoglo što se Plavo nebo od 2002. nalazi među 42 najčitanije knjige na listi ICDL (Međunarodna dječja digitalna knjižnica u Washingtonu), a slikovnica Ciconia uvrštena je 2004. u ugledni katalog najboljih knjiga za djecu Međunarodne dječje knjižnice u Münchenu te se također nalazi na spomenutoj listi. Još jedna nagrada u Japanu iste godine, Grand Prix OBI na Bijenalu ilustracije u Oiti, zaokružila je međunarodno prepoznatu vrijednost i zanimljivost Andreinih ilustratorskih rješenja. Teško je reći što više plijeni pozornost kad je riječ o njezinu likovnom jeziku, je li to kontrasno i hrabro biranje tonske palete koja sinestezijski prati atmosferu i poruku priče od table do table, suptilno pogođen izraz emotivnoga stanja na licima protagonista ili poneko pretjerivanje u dimenzijama određenih dijelova tijela ili komada odjeće likova. Andrein crtež nije pojednostavnjen na štetu priče ili odveć narativan s mnoštvom detalja koji bi mogli odvlačiti pozornost od teksta i fabule. Očito idealna formula za najzahtjevniju publiku na svijetu – klince!

Iva Körbler