PROFESORSKI

PROFESORSKI

Kada je 1964. najdugovječnija i najvažnija bosanskohercegovačka pop-rock-skupina (1962–2001), koju su dvije godine ranije osnovali sarajevski studenti (otud i naziv) ritam gitarist Ismet Nuno Arnautalić (poslije će s Bregovićem osnovati skupinu Jutro, iz koje će nastati Bijelo dugme) i basist Šefko Akšamija, zauvijek prekinula sa sviranjem skladbi Shadowsa i Kinksa te krenula u autorske vode, i ne znajući, udarila je temelje onomu što se najčešće naziva sarajevskom rock-školom.

Izdanje Croatia Recordsa pred nama (2 CD-a), okupljajući sve relevantne snimke tadašnjeg Jugotona, ali i ostalih izdavača u karijeri Indexa, bavi se diskografskim razdobljem skupine od spomenute 1964. do 1999. S obzirom na prinos popularnoj glazbi i utjecaj koji su Indexi imali na čitave generacije pop-rock-glazbenika tadašnje zemlje, vrlo zanimljiva kompilacija koja djelomično ukazuje i na neke aspekte razvoja hrvatske rock-scene.

Izdanje što poseže u ostavštinu od dva studijska albuma, 27 singl-ploča i 12 kompilacijskih albuma započinje s dvama instrumentalima s prve autorske EP-ploče, skladbama pod očitim utjecajem Shadowsa iz ere Norrya Paramora. No, već sljedeće dvije skladbe, prepjevi A Hard Day's Night Beatlesa i Time is On My Side Rolling Stonesa, ukazuju na skretanje prema avangardnijem rock-usmjerenju. Svemu je pogodovao i dolazak pjevača Davorina Popovića i gitarista Slobodana Bode Kovačevića, dvojca koji će uvelike odrediti karijeru sastava.

Kraj prvoga CD-a i prva polovica drugog zastupa zlatno razdoblje Indexa, koje započinje snimanjem pjesme Plima (izaći će tek gotovo četiri godine poslije na maksisinglu) te prve domaće rock-poeme Negdje na kraju u zatišju, kompozicije koja se, posve u stilu progresivnoga rocka, rastegla na gotovo 12 minuta. Uvod iz 1969. tek je najavio dobitni niz – Da sam ja netko (suradnja s autorskim dvojcem Hegedušić – Perfiljeva), Svijet u kome živim i megahit iz 1972, Sve ove godine. Sve je nastavljeno sa Sanjam (ponovo Hegedušić – Perfiljeva) i Baladom, parom kojim su Indexi uknjižili još jedan iznimno uspješan singl.

Razdoblju nakon 1972. kolekcija, s punim pravom, posvećuje samo šest brojeva. Indexi su se, naime, tek povremeno (Bacila je sve niz rijeku iz 1974, ambiciozni album Modra rijeka iz 1978. i labuđi pjev Kameni cvjetovi iz 1999) vraćali svom originalnom izrazu. Od danas gotovo neshvatljiva stapanja s lakonotnim sastavom Pro arte Đorđa Novkovića sve su dublje, skladbama poput Ispili smo zlatni pehar, Pozovi me na kafu ili Obala pusta, obala vrela (Đorđi Peruzović), tonuli u komercijalu.

Posve logično, format dvostrukog CD-a preskače lakoglazbene trenutke karijere i prostor daje, ovdje prvi put objavljenim, ranijim pjesmama iz prve polovice šezdesetih. Današnjeg slušatelja, bez obzira koliko mu opus Indexa bio blizak, pomnije slušanje skladbi iz zlatnog razdoblja iznenadit će, uz očekivani efekt višegeneracijske audiomemorije, avangardnost izraza Indexa i svježina kojom on i danas zrači. Studenti su zvučali itekako profesorski.

Velimir Cindrić