Nemoral se skriva iza floskule o služenju općem dobru

Nemoral se skriva iza floskule o služenju općem dobru

Danijel Labaš pročelnik je Odjela za komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na Komunikološkoj školi Matice hrvatske u Dubrovniku održao je zapaženo predavanje o suvremenim izazovima novinarske etike.

Koji je najveći izazov s kojim se danas susreću novinari u Hrvatskoj?

– Ne znam da li je najveći, ali po mome sudu velik je izazov vjernost vlastitoj, izabranoj profesiji. Naime, novinare se u Hrvatskoj danas pretvara i prisiljava da budu sve i svašta: od običnih piskarala do slijepih šefovih poslušnika, od lakrdijaša do policijskih istražitelja i detektiva. No, pravo je novinarstvo uvijek znalo razlikovati lakrdijaša od ozbiljna novinara...

Smije li se novinar lažno predstavljati sa svrhom dobivanja povjerljivih informacija ako njihovo objavljivanje pridonosi općem dobru?

– Ne smije. Pročitajte zakone koji o tome govore. Pročitajte kodekse koji o tome govore. Pozovite se na zdrav razum, pa zaključite sami: smijete li se lažno predstavljati kao odvjetnik, liječnik, policajac, bez obzira na to koliko ćete uspješni biti? Inače se u Hrvatskoj novinare sve češće upozorava da ne izlaze iz okvira svoje profesije, da se ne igraju malo novinara, malo istražnih tijela, malo sudaca. Tragično je da se nemoral u novinarstvu pokušava sakriti iza floskule o služenju javnosti – općem dobru.

Kako objašnjavate činjenicu da medijski djelatnici krše načela profesionalne etike i novinarskih kodeksa koja su donijeli sami i na čije su se poštivanje dobrovoljno obvezali?

– Može li se ta činjenica uopće protumačiti? Moramo reći da je nekada riječ zapravo o ljudskoj slabosti. Nekada je riječ o jakome pritisku – unutar uredništva ili izvan njega – s kojim se svi ne mogu jednako nositi, a koji novinara prisiljava da učini nešto nečasno. Nisu svi novinari jednako spremni dovesti u opasnost posao, sigurnost i stabilnost obitelji. Osim toga, poučeni su lošim iskustvom onih koji se nisu htjeli kompromitirati, a o kojima je i nedavno bilo riječi u našim medijima. Takvi ostaju bez posla, o njima javnost raspravlja nekoliko dana, ali nitko – pa ni Hrvatsko novinarsko društvo – nije spremno honorirati njihovu dosljednost i njihovo poštenje. Nagrađuju se neki drugi ljudi...

Novinar danas u Hrvatskoj može biti gotovo svatko, bez obzira na prethodno stečeno obrazovanje. Smatrate li da bi obveza dobivanja licencije za novinarsku djelatnost podigla opću razinu profesionalnog standarda pa tako i same etike?

– Koliko znam, u okviru Hrvatskoga novinarskog društva više je puta spominjana ideja davanja ili dobivanja licencije za obavljanje novinarske djelatnosti. Ta je ideja povezana s potrebom da se jednom konačno stane na kraj svima onima koji ni formalno ni neformalno ne udovoljavaju ni minimalnim kriterijima za bavljenje novinarskom strukom. Kako je ta ideja s velikim marom propagirana, tako je – s jednakim marom – padala u vodu. Glavni su joj propagatori bili baš novinari; glavni su joj oponenti bili – opet novinari. Moje je mišljenje da je premalo propagatora, a previše oponenata u samu novinarskom društvu. S time da je kvaliteta i iskrena želja da se podigne razina profesionalnoga standarda i same etike – na strani manjine.

Je li odgojna uloga medija u Hrvatskoj dovoljno izražena?

– Smatram da nije. Publiku se želi naviknuti na lake sadržaje i zabavu, uz uvjeravanje da joj ništa drugo i ne treba. Informacija se – čak i u središnjim informativnim emisijama – pokušava pokazati kao lakonotna zabava. Mediji čak i sami sebe ispričavaju, opravdavaju se navodnim željama publike, govore da prave vijesti nisu zabavne ni zanimljive.

Mogu li programi poput Komunikološke škole utjecati na aktualnu situaciju u hrvatskim medijima?

– Odgoj i obrazovanje, osobito onih koji su spremni prihvaćati i učiti više, nužan je put kojim treba proći svatko tko se želi ozbiljno baviti novinarstvom. Komunikološka škola poput Matičine jamačno je izvrsna prigoda za sagledavanje sadašnjosti, kako novinarstva tako i općih kulturnih gibanja u društvu te zapravo, rekao bih, odskočna daska svakomu polazniku za njegove osobne refleksije i njegovo sazrijevanje. Na kraju krajeva, na razmišljanje potiče i sve nas koji se novinarstvom bavimo u teoriji i praksi, jer je poruka Komunikološke škole da nešto u hrvatskim medijima škripi i da Matica osjeća kako je posljednji trenutak da i ona pridonese poboljšanju medijske komunikacije u našem društvu.

Razgovarale Lana Ciboci i Maja Zlatarić