Vijenac 366

Kritika

Hrvatska poezija

LIRIKA SJEĆANJA

Đuro Vidmarović, Horus u krletci. Pjesme, HKZ – Hrvatsko slovo d.o.o., Zagreb, 2007.

Hrvatska poezija

LIRIKA SJEĆANJA


slika


Đuro Vidmarović, Horus u krletci. Pjesme, HKZ – Hrvatsko slovo d.o.o., Zagreb, 2007.


Prema zapisima autora, riječ Horus u zbirci pjesama Horus u krletci jest složenica od imena Horvatia (Hrvatska) i Rus (srednjovjekovna ukrajinska država). Isto tako, prema navodima autora zbirke, Horus može značiti i »jedno od božanstava staroegipatskog panteona«. Naslov je, dakle, simbolički osmišljen, i prevalentno evocira predanje, povijesna sjećanja o pradomovini Hrvata u toj već spomenutoj srednjovjekovnoj ukrajinskoj državi. U izdvojenom ciklusu Susret s Horusom, u starom gradu Sudaku na obalama Crnog mora poetski svjedoči o postojanju hrvatskog grba koji je sačuvan u tamošnjem muzeju:

Tko ovamo donese hrvatsko znamenje?

Igra li se to Povijest s ljudima

Ili se ljudi igraju s

Poviješću?(Sudak)

Đuro Vidmarović, pjesnik, prevoditelj te izvanredni i opunomoćeni veleposlanik RH u Ukrajini (od 1995. do 1999), u knjizi pjesama izriče istinsku ljubav i poštovanje prema toj dalekoj slavenskoj zemlji i uglednim prijateljima koje je tamo stekao. Čini se da je njegov veleposlanički i pjesnički obol bez presedana u hrvatskoj diplomaciji, jer je otkrivajući i promičući kulturu i književnost Ukrajine svesrdnim angažiranjem pridonio i afirmiranju hrvatske povijesti i književnosti, otkrivajući obzorja naše kulturne baštine uopće, o čemu nas uvjerava i ova nesvakidašnja zbirka pjesmotvora.

Zbirka Horus u krletci autentični su i nadahnuti lirski memoari, lirski intonirana povijest ljudskih usuda. Poezija ovdje spaja vrijeme i ljude. Ona je poput prastarih zapisa urezana »u kori i koži, u srcu i krvotoku«. Samo je treba prepoznati, jer :

…vrijeme

bez poezije nije vrijeme, kao život bez

ljubavi nije život…(Naš narod treba muževe vjerne)

Knjiga Horus u krletci podijeljena je u šest inventivno strukturiranih ciklusa: Tragom crnih slutnji. Neka se nasmiješe svitanja nova. Moja Ukrajina, moji prijatelji. Dame pod velom. Gospi u Ukrajini. Susret s Horusom. Uspješno se okušavši u sonetnoj formi, pokazujući pritom smisao za disciplinirano osmišljenu i jezgrovitu poetsku sintagmu, Đuro Vidmarović poseže i za slobodnim stihom, koji narativnom strukturom podsjeća na prozni ritam. Tako će u Bastardnoj prozi (Hersones) proročki zapisati: »Povijest nam poklanja darove kada se najmanje nadamo. Kao i stradanje.«

Zbirkom Horus u krletci Vidmarović je ispunio svoj pjesnički i ljudski dug prema zemlji Ukrajini, koja mu je gostoljubivo, kao na dlanu, pružila svoje svekolike ljepote. U skladu s time, pjesnik se ne može oteti zovu patetičnog nadahnuća u kojoj osvjedočena, ali i uvjerljiva zahvalnost prema toj zemlji prevladava, što njegovim, osebujnim osjećajima domoljublja pruža nepatvoreni dojam iskrene povezanosti s dalekom domovinom Hrvatskom (Hrvatska pored Vasiljkiva):

Obećah da ću ponovo doći na ovaj poluotok što se ljepotom

može mjeriti s mojom Domovinom. Ljepoticom. Tiho. Kao

Poštovalac, putnik i hodočasnik.(Hersones)

Skromnost je vrlina ovoga diplomata, pjesnika i prevoditelja. Poetska promišljanja, lirikom oplemenjene memoare ne nameće čitateljima, nego ih, oboružan unutarnjim etičkim ekvilibrijem, prepušta njihovoj duhovnosti.


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 366

366 - 13. ožujka 2008. | Arhiva

Klikni za povratak