Kyparov temperament

»Kaj«, časopis za književnost, umjetnost i kulturu, gl. ur. Božica Pažur, br. 6, Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2007.

Premda u posljednjem broju »Kaja« neće nedostajati ni suvremene kajkavske književnosti, njime će dominirati prilozi kojima se istražuju jezične teme, kao i one koje pripadaju širem povijesno-kulturnom i umjetničkom kontekstu.

Jezičnica kajkavijana tako donosi rad Stipe Kekeza, koji se bavi dosadašnjim istraživanjima turopoljskoga govora te na temelju zaključaka nekolicine stručnjaka piše o njegovu mjestu u klasifikaciji kajkavskoga narječja prema kojem taj govor pripada mlađoj, revolucionarnoj skupini, o povezanosti s drugim kajkavskim dijalektima, ali i specifičnostima poput pomaka u načinu naglašavanja pojmova. U suautorstvu s Mijom Lončarićem čitamo i drugi rad Stipe Kekeza, u kojem se daje sažet i informativan pregled razvoja čakavskoga i kajkavskoga narječja, sagledanih u kontekstu tronarječnosti hrvatskoga jezika te se razmatra njihov međuodnos u kojem se stoljećima pod utjecajem povijesnih zbivanja izmjenjivala njihova dominacija.

U broju će s dvama prilozima biti zastupljeno i slikarstvo, pa će tako Ivan Srša pisati o baroknim zidnim slikama koje se nalaze u crkvama kontinentalne Hrvatske, a predložak im je u grafikama prvobitno objavljenim u knjigama. Tu će pojavu analizirati na primjeru stupničke župne crkve Sv. Ivana Nepomuka. Da istraživanje nedovoljno poznatih stanovnika Gradeca osim iznošenja povijesnih informacija može rezultirati i prilično zabavnim člankom, svjedoči prilog Srećka Ljubljanovića, koji na temelju brojnih sudskih parnica kao jedinih relevantnih dokumenata piše o gradečkom slikaru i kiparu Pavlu Kyparu iz 14. stoljeća, zahvaljujući čijoj se osobnosti, svestranosti i neobuzdanu temperamentu upoznajemo i s mnogim bizarnostima onodobnog života. Slijed članaka kojima se daju pregledi rodoslovlja plemićkih obitelji u ovome broju nastavlja Pavao Maček, koji u prikazu roda Črnkovečkih od Črnkovca nastoji razlučiti izvorne pripadnike od onih koji to nisu.

U književnom dijelu časopisa može se istaknuti prilog u kojem se nastavlja izbor književnih radova s prvog natječaja za hrvatski putopis, pa nas tako Ljerka Car Matutinović svojim tekstom vodi u Uzbekistan, Tomislav Šovagović na putu od Zagreba do Osijeka utvrđuje razlike između doba Matka Peića i onoga današnjeg, dok u humorističnom tonu i na dijalektu Marija Drobnjak Posavec očima putopisca gleda na domaći kraj i piše »putopis na blizo«, ali zato ne »menjše vreden od drugijov na daleko«.

Želja Kajkavskog spravišča za poticanjem stvaralaštva na dijalektu izražava se kroz brojne natječaje, kojih rezultate – u obliku izbora najboljih tekstova – i dalje čitamo na ovim stranicama, a u književnom dijelu valja spomenuti i prilog posvećen pjesništvu Ive Kalinskoga, o kojem piše Cvjetko Milanja.

Uobičajena Kronika Kajkavijana donosi sažetke najzanimljivijih rasprava i predavanja s tribine Kajkavskog spravišča u 2007, a broj zatvaraju osvrti i kritike, među kojima se nalazi i tematska poveznica s početkom – prikaz zbirke pjesama Ono drugo more Ive Kalinskog. Standardna kvaliteta i raznolikost priloga obilježje su posljednjega prošlogodišnjeg izdanja »Kaja«.

Ljubica Anđelković