Kritičar na sceni

Kritičar na sceni

London Veselje s kojim su londonski kazališni umjetnici čekali novu premijeru u kazalištu Finborough bilo je nezapamćeno. Tjednima je Kuga nad Engleskom, dramski prvenac Nicholasa de Jongha, bio glavna tema kazališnih razgovora u Engleskoj i mnogima najočekivanija premijera sezone. De Jongh je, naime, najomraženiji otočki kritičar, čovjek koji je poznat po tome što spava na predstavama, ali mu to ne smeta da ih poslije izmasakrira. Karte za premijeru pokupovali su upravo oni koje je de Jongh nekad ispljucao, a dio publike došao je na predstavu s kapicama za spavanje, kako bi se rugali piscu-kritičaru koji rado spava na premijerama. No, Kuga nad Engleskom šokirala je sve: riječ je o vrlo zanimljivu komadu i odličnoj produkciji, koja je odmah nakon premijere rasprodana do posljednje predstave. Glumci, pisci i redatelji još su morali i pljeskati svomu neprijatelju, a hoće li uspjeh omekšati kritičara »Evening Standarda«, vidjet će se nakon njegovih prvih kritika.

Samo za odrasle

New York I Jez Butterworth jest Englez, ali nije kritičar. No, kao odličan pisac miljenik je kritike. To dokazuju kritike američke praizvedbe njegove nove drame Parlour Song, smještene u engleskom predgrađu. Troje ljudi, bračni par i njihov susjed, načeti su krizom srednjih godina i stvari u njihovom životu nisu više ono što su bile. Mračna drama – samo za odrasle, upozorava kritika – iznimno je ostvarenje, kojem je pomogla i odlična režija Neila Pepea u produkciji off-broadwayske Atlantic Theatre Company. Brak u krizi u sterilnom engleskom susjedstvu omiljena je tema Butterwortha, koji još nema ni četrdeset godina, ali se dokazao kao odličan dramatičar čiji rad baca sjenu na dobro osvijetljene malograđanske dnevne sobe. Urbana svakodnevica srednje klase, s kojom se čovjek može boriti samo uz pomoć antidepresiva, opsesivna je Butterworthova tema, koja je dramom Parlour Song dobila još jedan vrijedan prinos.

Brecht, naš suvremenik

Moskva Suvremenom domaćom dramom bavi se i ruski Centar dramatičara i redatelja, a posljednjih su petnaestak godina na toj sceni rođeni mnogi važni tekstovi ruske dramatike. Zato je pravo iznenađenje činjenica da je posljednja premijera napravljena po jednom klasiku i to ne ruskom, ali, istina, suvremenom. Brechtov Baal devedeset godina nakon praizvedbe u redateljskom čitanju Georga Genouxa ne samo da je dokazao vitalnost nego se pokazao superiornim mnogim dramama mladih autora koje pokušavaju govoriti o brutalnosti suvremenoga društva. Publiku je očarala Genouxova sposobnost da šokira, a da pritom ne bude odvratan i neukusan. Osnovno pitanje koje visi nad ovom dojmljivom i mračnom produkcijom jest: Je li sam život kriv zato što je okrutan, nepošten i bez milosti?

Drama nezaposlenih Japanaca

Japan Mladi japanski dramatičari rjeđe nailaze na ovacije u kritičarskim krugovima, a to kao da je posebno naglašeno u slučaju najpoznatijega mladog japanskog pisca i redatelja u inozemstvu, kojega doma primaju s promjenljivim uspjehom. Toshiki Okada debitirao je 2004. sa Pet dana u ožujku i pobrao sve nagrade. Uživaj, njegov novi komad, dvije godine poslije proglašen je najvećom dramskom katastrofom 2006. u Japanu, a ovih dana pojavio se i s trećom premijerom, Slobodno vrijeme. U njoj se vraća prvoj temi, manijakalnom japanskom radu i problemu slobode koju on ugrožava. No, ovaj put, njegovi su protagonisti mladi Japanci koji ne rade – pojava koja dobiva sve više maha. Kao i uvijek u njegovim produkcijama glumci se koriste jezikom ulice, kreću se po praznoj pozornici i skloni su improvizaciji. I dok se japanska kritika odredi prema novom radu Okade, njegovih Pet dana u ožujku u sljedećim ćete mjesecima moći vidjeti u dvadesetak europskih gradova i na brojnim festivalima u ovom dijelu svijeta.

Jasen Boko