KAD TE POZNATO IZNENADI

NA VRH JEZIKA: JASMINA MUJKIĆ

KAD TE POZNATO IZNENADI

KADA TE POZNATO IZNENADI

imaš moje pjesme i moje razloge

Što ti drugo treba

Nosit ćeš vrećice i svako malo puhati od umora Meni

je zbilja stalo

da ti olakšam

perem posuđe

zalijevam uvele perunike

A ti ćeš puhati i dalje

Možda zbog petog kata ili dvorišta u kojem se buka

skuplja poput kišnice

govoriš da ničega nije bilo od točke A do beskraja

krišom gledam kroz ključanicu; SLON, PaPiga i 2

(dvije) MALE zvečke

Udisali smo ambijent

Pokreta

Neravnoteža

Bljedunjava svjetla zakucana u naše oči

(vidiš li moje dlačice ispod nosa)

kilometrima su udaljene ruke

praznina

zvuči tupo

loviš sumu mojih nebrojivih dijelova

a ljeto će

za šest mjeseci

I vrelina prkosna

Već se širi

Potpazušjem

Uh, toga dana malo je nedostajalo da se presvučem u

sebe

Ili, bila sam to ja

Sjedili smo u nekoj kavani obojenoj u crno sa više svjetla i pušili kao smukovi, kao da je zadnji dan na zemlji

I znam da su nam stalno prilazili ljudi pitajući za

vatru, a ti si im nudio kamenje

Smijali smo se glasno, ti s povezom na oku

Nitko nam nije bio ravan

Pisali smo dimom nad glavama; indijanci željni trofeja

A tvoj nož u lijevom džepu samo je čekao da skine

skalp

I moj nemir u želucu tražio je žestoko

Uvijek sam te smatrala inspiracijom, Same

Dok siluješ medvjede i bježiš na jug

Tvoj divljački nemir tako odgovara mojim ušima

Zato pričaj

Daj da metastaziram na tebi u nedostatku boljeg

Obarajmo ruke kao nezasitni razbojnici

Nismo se ovdje slučajno našli, vjerujem u to

Iako sve možeš pripisati slučaju

Danima se izvijam poput čegrtuše

Nedostaju mi tvoje kosti, ludilo koje trpim u malim

količinama

Zamišljam te na oranicama, kako zaranjaš ruke do

lakta u zemlju punu crvi

Spavaš u napuštenim kućama

Ne možeš drukčije, a ni ja u svojem krevetu dok te

živim

GUMA KOJU BIH (PO)JELA

Nije mogla a da se ne zapita

Komu je to koračala

Komu ususret

Dirnuta od nježnosti, sva ta hrana u koju rastače med

Sa sjevera u očekivanost

I jedva je čekala vidjeti kako rutina omata prste

Ukoričena nekom privlačnošću

Htjela je vrištati od sreće na pogled poznatog lica

Polustrpljiva razdaljina između tijela

njoj se piški od znakova

Od kiše koja ne prestaje lupati

I žene koja stenje u snu, u zadnjoj požudi koju sanja

naslonjena na rame

Nekog ciganina

Pretvara se u mačku ovako zgurena na plišanom

sjedalu

Tare o tolike ljude i gleda tvoj odraz u zamagljenoj

noći

Sva si od gume

I nije sigurna tko je ovdje stvaran, na ovoj cesti

S farovima, s rotirajućom bolesti

Kostoboljom koja ot(k)upljuje grešne misli

Znaš, sanjala sam te zaogrnuta u magli

Našli smo neki tajni kod pod prstima

Zaobljen si

I gladak

Pjena sam uz tebe

Sklupčana u traganju

Već me bole stopala od silnih pokušaja da te stignem

Prilike su propuštene

A kajanje tako zastarjelo

(šuma sam u mraku)

Tvoje dahtanje je bilo

I tvoja koža

Samo nagovještaj

(ostavljena da te tražim)

na vješalici nedorečenost odlaska

na postelji sva njegova snaga sabijena u kvadrat s

ručkom

do nogu pas i kišobran oba prijatelji u nevolji