Iz ciklusa Zagrebačke tužaljke
MOJE SU KOŠARE PRAZNE
Ti voliš jake
Što uspjesima se hvale
A ja ti samo donosim
Križeve svoje
Zavjese rastrgane
Rosom noći natopljene
Ti voliš glasne
Raspjevane
A ja sam tužaljka
I ptica što plače
Ti voliš nasmijane
I zabavne
A moje je lice
Taknuo mraz
I zvijezde se stisle
I jedva se vide
Ti voliš ruke pune nježnosti
Grane na vjetru razigrane
A moje su košare prazne
I zime pune
Ti ne možeš bez ljubavi
Bez zlata
Bez riječi
Bez dara
Bez svega onoga što ja nemam
Što mi je u snu uzeto
I možda me negdje
Opet čeka
BLAŽENI ČISTA SRCA
Stabla u snijeg presvučena
Slatko spavaju
Uživaju u nebeskoj nevinosti
Na jastuku od zvijezda
Topli ruž mjesečine
Blaženi čista srca
Lice im i noću nasmijano
Za kosu svoju ne brinu
Na usnama blaženika
Ljube se sjemenke svjetlosti
LJUBAV KOJA TE VJEČNO SANJA
Raširi se u zjenici zore
Smjerni naklon zvijezda
Počasti plodom sna
Posluži sunce rosom usana
Vjetru prostri srce umiljato
I poslušaj molitvu mora
Prekriži se suzom radosnicom
I umij lice labude bijeli
U ljubavi koja te vječno sanja
Zahvali pjesniku svjetla za stihove
Koje ti je i jutros nasmijan posvetio
Reci mu hvala za posvećeni dan
NE DIRAJ KAZALJKE SRCA
Ne diraj kazaljke srca
I ne broji otkucaje sata
Ne pravi od ruku utege
Duljinu dana ne mjeri koracima
Dok se ovremenjen zemlji vraća
Ljubav se s vječnim ljubi
JAKOV
Noćas si došao u rosi
Stao pred prozor
Gledao kako se Jakov na ljestvama
Sa sobom bori
Bio si spreman otvoriti prozor
Pridržati ljestve
Ako ustreba
Stati na jednu stranu
Kada se razdanio san
Sunce je rukom obrisalo
Orošenu liticu
Ljestve se pretvorile u svjetlost
Jakov je sklopio krila pod jastuk
Na ruku drvenoga stola
Stajao je vrč maslinova ulja
Ipak si bio unutra
NEGDJE IZMEĐU
Ne traži me u riječima
I ne očekuj u slikama
Odavno sam negdje drugdje
U kolu boja i slova
Naseljen u plesu svjetla i sjena
Hodam mijenama dana i noći
Puteljcima sumraka i zore
Nevidljiv od suza i smijeha
Uvijek negdje između
Sjemenka u brazdi neba
Zvijezda u bori zemlje
NAJVEĆI U NAJMANJEM
Ne kupuj svijeću zavjetnu u magli
Pred svetim Jurjem
Istresi rogove iz vreće
Neka se svađaju na vjetru
Kamen sa srca povjeri Vratarici grada
Prođi uz Klovićeve dvore
Budi najveći u najmanjem
Maximus in minimis
Ljubav u zrnu gorušice
RAHLE GRUDI ZEMLJE
Branku u spomen
Rana na glinenoj svjetiljci
Djetlom kobi provrela
U vrtlogu iskrižanih sjena
Na drugoj strani modrog srca
U toploj zimi
U zvijezdu se radosnicu rascvjetala
Na skrovitom izvoru svjetlosti
Kamen otkotrljan rukama čiste boli
Na stupu visi samo bijeli rubac
Iz obzorja bisernih sitne sjemenke sipe
U kolijevku života
Suze tople svijetle i griju
Rahle grudi zemlje
VJETAR TOPLIH RUKU
Samo je sunce danas bližnji drag
Samo s njime tuge motrit mogu sjaj
Zanijet čudesnom ljepotom boli
U ranjenom ogledalu noći
Sanjam cvijet što sitnim
sjemeni zvijezdama
Vjetar što toplim rukama raznosi
Na obale neba
najljepši miris zemlje
OZEBLINE ZLA
Dovedi na put riječi
Zalutala sjećanja
Srcu daj počinka
U sjenici od lana
U svjetlost sna
Omotaj ozebline zla
I suhu riječ napoji
Na rijeci života
NA RUBU PLAVE ŠALICE
Budi rosa meka i nježna
sanjarice sunca
niti svjetla
što uzbuđena treperi
na rubu plave šalice
Ispuni čežnju
prijateljice mora
toplom zrnu srca
Cvatom osunčanih ruku
primakni obale kojima pripadaš
LEPTIR IVANJSKOG JUTRA
Dođi na ruku srdašcu svome
leptiru ivanjskog jutra
zvjezdice što su rosom
u rožice prešle
bit će ti prostirka meka
miluj se ljupko s morem toplim
Sunce blago neka te briše
i boja nježno, umiljato
Neka stvoritelj nasmijan uživa
u kipu rasvjetane svjetlosti
SUNCE, NAŠ PRIJATELJ DRAG
A tu je sunce
Naš prijatelj drag
Pripovijeda mi o šapatu anđela
Što su noćas bdjeli uz tebe
Sanje mi svoje na uho povjerava
I moli da ih bijele i neokaljane čuvam
Sjeti se,
veli mi gost nasmijan,
Bog se u oblacima skriva
i stalno je na putu
Svevišnjega sjena samo na čiste srcem pada
Ne boj se,
Rožice ranjena Božje tame
Sunce mi je to reklo
Tiho i sigurno u ljubav
Klikni za povratak