IRENA VUČIĆ

IRENA VUČIĆ

Jedini violinistički recital u petoj sezoni ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj priredila je u dvorani palače MH Irena Vučić, u ponedjeljak, 25. veljače 2008. Irena Vučić, rođena u Sarajevu 1989, pohađa ponajprije nižu glazbenu školu u Čitluku kod profesorice Marine Sutlić, a nauk violine nastavlja u razredu profesora Vasilija Buzmakova u Mostaru. Osvojila je prvu nagradu na natjecanju učenika i studenata glazbe Federacije Bosne i Hercegovine 2004. u Tuzli. Uspjeh slijede solistički nastupi u Mostaru, Sarajevu i Tuzli. Nastupa i unutar komornih sastava i orkestara u svojoj domovini te Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, a bila je i polaznica majstorskih tečajeva na Korčuli i u Dubrovniku. Od 2007. studentica je u razredu red. prof. Gorana Končara na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

Irena Vučić recital je započela s četiri stavka II. partite u d-molu za violinu solo Johanna Sebastiana Bacha, BWV 1004. Delikatnu disciplinu solo instrumenta nastavila je Etidom – capricciom br. 3 u D-duru poljskoga violinističkog virtuoza Henryka Wieniawskog iz njegova opusa 18, a zatim je izvela Capriccio br. 16 u g-molu za violinu solo virtuoza Nicolňa Paganinija iz njegova poznatoga opusa br. 1. Slijedili su prvi stavci Koncerta za violinu i orkestar, KV 216, u G-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta i Španjolske simfonije za violinu i orkestar, op. 21, Éduarda Laloa. Mozart i Lalo izvedeni su uz vrlo pouzdanu glasovirsku pratnju iskusne umjetničke suradnice Muzičke akademije u Zagrebu Petre Gilming, prošlogodišnje magistrice glasovira u razredu red. prof. Vladimira Krpana, polaznice niza pijanističkih usavršavanja, solistice i laureatkinje mnogih nacionalnih i međunarodnih natjecanja.

Irena Vučić na početku je velikom smirenošću bilježila ljepotu Bachova glazbenoga govora, gradeći s umjerenim tempima neizostavnu jasnoću izvedbe u granicama izražaja mlade violinistice u razvoju. To se nastavilo i u širini tehničkih zahtjevnosti skladbi violinskih virtuoza Wieniawskog i Paganinija. Posve drugu tonsku sliku donijele su skladbe uz pratnju glasovira, gdje je, posebice stavak Allegro iz Mozartova koncerta u G-duru djelovao, uz stilsku točnost, opušteno, čineći slušanjem ugodu nakon težina izvedbi skladbi za solo instrument, uključujući i zahtjevnu kadencu. Za kraj nastupa razumno je izabrana romantika, kroz stavak Allegro non troppo iz općepoznate Laloove Španjolske simfonije, koja potiče širinu violinističke tonske i tehničke izražajnosti.

Prvi zagrebački javni nastup mlade Irene Vučić možemo ocijeniti uspješnim. Na opetovano odobravanje publike mlada se violinistica odužila solo dodatkom.

Zlatko Stahuljak