DJECA NISU SLIKOVNICE

DJECA NISU SLIKOVNICE

Gdje god je to moguće, Forster forsira napadnu metaforiku pri čemu je u suočavanju s bolnim sudbinama afganistanske djece očito razotkrio nadahnuće u iranskom dječjem filmu. Njegov postupak mnogo duguje emfatičnim i ganutljivim naracijama Hane Makhmalbaf, premda je otišao korak dalje

Još otkako sam u iranskom filmu I kornjače lete svjedočio perverznom spektaklu junakova skakutanja po minskom polju muči me eksploatacija djece u filmovima koji ih portretiraju kao ratnike, radnike, kolateralne žrtve amputiranih udova i izbjeglice. Proganjalo me to na svim recentnim filmskim festivalima, od Mostre (Redacted) do Berlinala (Feuerherz) i ZagrebDoxa (War/Dance). Dok se u filmu Feuerherz odrasli ne utječu drakonskim mjerama i ne govore djeci Marš u krevet!, nego samo Marš!, pa autorova mala Eritrejka Awet slijedi njihove zapovjedi i nastavlja marširati s kalašnjikovim većim od nje, Redacted i War/Dance združuje između ostalog i identična retorika odjavne špice. U De Palminu Redacted riječ je o potresnim fotografijama dječjih ratnih žrtava koje se nižu unedogled. A u dokumentarcu War/Dance imamo popis internetskih portala za globalnu akciju, iako dobit na tržištu danas ne donosi socijalna svijest, nego spektakl i zabava. Obje su završnice, dakle, iritantno kalkulirane, premda je tu publika nemoćna i ne preostaje vam ništa drugo nego da eventualno organizirate još jedan Live Aid ili, ako imate moć i karizmu Angeline Jolie, usvojite Awet i pokažete joj kako je Amerika i dalje obećana zemlja u odnosu na ostatak svijeta.

To je učinio i junak Goniča zmajeva, kako bi pokazao malom Hassanovu sinu da je sigurnije puštati zmajeve u Friscu nego u Kabulu. Za njih je Amerika doista postala obećana zemlja. No, od svih navedenih filmova, Forsterov komad možda je i najperverzniji u tretmanu djece u kaosu rata, jer se pozabavio dosad neistraženim motivom homoseksualnoga silovanja, koji je postavljen u politički i etnički kontekst, jer je žrtva Hazar, dok je počinitelj seksualnoga zločina Paštun. Upravo to silovanje, koje nije prikazano eksplicitno, nego ga autor vizualizira s nekoliko kapi krvi na snijegu, nadvija se nad filmom poput kobna proročanstva. Zato će jednako bolno iskustvo, ali u pedofilskoj formi poslije doživjeti i žrtvin sin, dok je počinitelj sada odrasla osoba i upoznajemo ga kao talibanskoga krvnika, pri čemu nam autor pokušava dokazati da svi ekstremni oblici religijskog fundamentalizma, u ovom slučaju islama, koji slave nabildani mačizam i zavijaju svoje žene u burke, zapravo počivaju na devijantnoj seksualnosti.

Forsterova fascinacija djecom vječna je i postojana. No, za razliku od Sna za životom J. M. Barrieja, koji poput Goniča također uranja u svijet literature i bavi se životima pisaca, autorova adaptacija u nas prevedena istoimena romana Khaleda Hosseinija ponešto je inferiornija i nikako da se stavi ukoštac s piščevim jasnim simetrijama, pa je autorova mizanscena blijeda poput talibanskih bež kompleta. Gdje god je to moguće, Forster forsira napadnu metaforiku (nar, zmajevi kao simbol slobode i političko silovanje Afganistana najprije od strane Rusa, a potom talibana), pri čemu je u suočavanju s bolnim sudbinama afganistanske djece očito razotkrio nadahnuće u iranskom dječjem filmu (prizor u kojem Amir i njegov prijatelj odlaze u kabulsko kino u kojem se prikazuju Sedmorica veličanstvenih neodoljivo podsjeća na sličnu sekvencu u Psima lutalicama s Kradljivcima bicikla). Zapravo, Forsterov postupak mnogo duguje emfatičnim i ganutljivim naracijama Hane Makhmalbaf, premda je otišao korak dalje u možda najjezivijem prizoru filma, onim s talibanskim kamenovanjem para na nogometnom stadionu. Osim toga, autor je jako oprezan kad je riječ o silovanju Afganistana od strane američke vojske, kojim se recimo pozabavila suluda satira Rat Charlieja Wilsona. No, koliko se god Forster trudio dokazati nam da djeca nisu slikovnice kako to navodi junak filma, ako vam je stalo do velikih priča o zmajevima u kontekstu osobnog i političkog, onda pogledajte Plavog zmaja Tiana Zhuangzhuanga, u kojem talibane zamjenjuje Mao.

Dragan Rubeša