Uzburkane novinarske vode

Uzburkane novinarske vode

Goruće pitanje koje medijski poslenici uporno izbjegavaju jest stanje u hrvatskim medijima i novinarstvu. Sve negativnosti izbijaju kroz skandale, pogreške, afere, svađe i podmetanja, ali o cjelini se uopće ne razgovara niti se pokreće pitanje svih pitanja: kako popraviti loše stanje

Kolumne nose svoje radosti, ali i bremenite su nekim ograničenjima. Redovitost objavljivanja omogućuje neprekinuto iznošenje stajališta, ali dvotjedni ritam onemogućuje pravodobno reagiranje na događaje. Nije baš čest slučaj da se poklopi tema kolumne s događajem, pa sam time zadovoljniji što je moja prošla kolumna posvećena padu vjerodostojnosti medija koincidirala s objavljivanjem nepostojećeg intervjua s premijerom Sanaderom.

Slučaj je izazvao neskrivenu pozornost medija, ali i šire javnosti. Stajališta su, po običaju, podijeljena, i to vrlo oštro, na dvije suprotnosti: jednu, koja kaže da je riječ o sramotnu neprofesionalizmu i drugu, koja ne niječe pogrešku autora, ali je relativizira smatrajući da je Butkoviću podmetnuto, i to planski i svjesno.

Racionalne analize time su onemogućene. Svako reagiranje odmah svrstava autora u skupinu za ili protiv, brojeći mu sve što ga određuje pripadnikom jedne ili druge skupine. Tipična je to priča za naše društveno i političko podneblje, a metoda je efikasna za skretanje pozornosti s pravoga problema traženjem vanjskog ili unutrašnjeg neprijatelja.

O srži problema tako se uopće nije ni razgovaralo, nego se istražila obiteljska povijest podmetača, eksponirali lik i djelo njegova oca, upozorilo se na sustanarstvo s novinarkom iz konkurentskog lista i slično. Ni druga strana nije bila nježna pa je autoru izvadila sve grijehe od početka karijere.

Ima li se uopće nešto dodati cijeloj priči? Jasno, cijeli događaj nije ni načet iz pravog kuta koji bi ukazao na bit.

Goruće pitanje koje medijski poslenici uporno izbjegavaju jest stanje u hrvatskim medijima i novinarstvu. Sve negativnosti izbijaju kroz skandale, pogreške, afere, svađe i podmetanja, ali o cjelini se uopće ne razgovara niti se pokreće pitanje svih pitanja: kako popraviti loše stanje.

Malo je profesija poput novinarske koje tako često, otvoreno, pa čak i grubo raspravljaju o svojim profesionalnim standardima, nepoštovanju temeljnih načela struke i pogotovo etičkih standarda. Ima još profesija u našem društvu koje svoje propuste i skandale drže iza čvrsto zatvorenih vrata i javnosti je nedostupno stajalište struke. Riječ je o sucima, odvjetnicima, liječnicima, urbanistima, arhitektima, građevinarima… I te profesije uživaju malo povjerenja javnosti, i one su bremenite skandalima, i njihovi su djelatnici akteri skandala i afera, ali to nije predmet takva javnog interesa kao što je novinarstvo.

Ne bi bilo loše za unapređenje društvenih odnosa da se i te struke proventiliraju, ali to nije alibi novinarima niti ih to opravdava. Smatram razumljivim i prihvatljivim da se o novinarstvu razgovora otvoreno i kritički. No, ne mislim da su novinari jedini odgovorni za stanje u svojoj profesiji, a pogotovo ne za stanje u medijima. Glavni akteri nisu novinari, nego vlasnici, oglašivači, političari i sva ostala središta moći koja utječu na novinarstvo i medije. A njih u svim tim raspravama nema, oni mirno sjede iza kulisa i puštaju s lanca svoje utjerivače pravde i pronositelje njihove istine.

Zakoni o medijima još su samo mrtvo slovo na papiru, utjecaj je javnosti minoran, a konzumenti medija svedeni na fasadu. Javnost još ne zna prave podatke o medijima, niti zna strukturu vlasništva, niti može utvrditi povezanost raznih struktura, i to iz jednoga jednostavna razloga: zakon koji to određuje nitko ne poštuje, a zakonodavac se ne koristi zakonom određenim sankcijama. A to je pitanje pravne države. Odgovornost za stanje u medijima time je precizno locirana. Neprovođenje zakona znači izravnu zaštitu svih negativnosti u medijima, a za to novinari nisu i ne mogu biti odgovorni. Time se relativiziraju i sve rasprave oko odgovornosti novinara. Struka o nepravilnostima treba razgovarati, ali uklanjanje uzroka izvan je njezina dometa. Uzročnici se nalaze u trokutu vlasnika, političara i središta financijske moći. Dok su oni izuzeti od svake odgovornosti, bit će i skandala.