Prosvjetiteljsko djelovanje

Prosvjetiteljsko djelovanje

Iako se danas za islam vežu pojmovi poput ekstremizma, zaostalosti i neprihvaćanja novoga, religijska poruka islama zagovara umjerenost u svemu i prihvaćanje znanja kao temeljne vrijednosti

Sukobi u kojima su na jednoj strani razne islamističke organizacije, a na drugoj državne agencije – policije, vojske i tajne službe – potresaju svijet. Religija islama ima oko milijardu i tristo milijuna sljedbenika koji žive diljem planeta. Islam više nije geografski omeđen granicama država s većinom muslimanskog stanovništva. Rat u Libanonu, neredi u Francuskoj, karikature poslanika islama Muhammeda u danskim novinama, govor pape Benedikta, rat u Iraku, sukobi u pojasu Gaze, opsada Crvene džamije i atentat na Benazir Bhutto u Pakistanu samo su novije manifestacije islamizma, znana i pod imenom politički islam, primarno njegove radikalne struje koja zagovara borbu, pa i oružanu, protiv neprijatelja islama i muslimana.

Što je zapravo islamizam? Je li riječ o grupici fanatika ili je fanatizam obilježje religije? Je li riječ o milijardu i tristo milijuna fanatika? Fundamentalista? Konzervativaca? Primitivaca? Luđaka?

Zapanjeni vanjskim manifestacijama, ne obraćamo pozornost na sadržaj političke ideologije, što islamizam jest. Često smo zastrašeni pojavnim manifestacijama islamizma koje Zapad suzbija. Slijedeći ideje prosvjetiteljstva, Zapad (pod kojim podrazumijevamo europske zemlje, SAD i Rusiju) zahvaljujući tehnološkoj superiornosti nameću svoju viziju modernosti kao jedinu ispravnu. Nažalost, pod krinkom modernosti i sekularizacije zbiva se gruba ekonomska, kulturna i politička eksploatacija nezapadnih nacija, koja neprekidno traje već treće stoljeće, uz izgovor da je riječ o zaostalim i primitivnim narodima koje treba obrazovati i obuzdati. Razdoblja kolonijalnih otkrića, klasičnoga kolonijalizma, imperijalizma, kao i današnje, postkolonijalno doba, na različite načine obnavljaju ekonomsku eksploataciju izvaneuropskih naroda, uz brojne ideološke, religijske, kulturne i civilizacijske izgovore.

Oni nas sprečavaju da uvidimo kako je islamizam moderni pokret koji ideje modernizma prenosi muslimanskim masama artikulirane njima razumljivim jezikom.

Početke islamizma nalazimo na kraju 19. i početku 20. stoljeća, kada (iz današnje perspektive) proto-islamisti Jamal al-Din al-Afgani, Muhammed Abduhu i Rashid Rida pokreću revalorizaciju islamskih vrijednosti, suočeni s problemom opstanka islama i njegove prilagodbe modernom dobu. Zovemo ih protoislamistima jer su, živeći u vremenu na razmeđu tradicionalnog i modernog doba, bili elitisti i zazirali od masa.

Islamizam je u praksi učinio masovnim pokretom Hassan al-Banna, osnivač Društva muslimanske braće (Al-Iqhwan al-Muslimun, 1928) prvoga masovnog pokreta koji je s muslimanskih pozicija u 20. stoljeću artikulirao islamističku ideju, prenio je i proširio među muslimanskim masama. Muslimanska braća rasadište su islamističkih ideja, kako duhovno tako i fizički. Nakon prve etape postojanja, u kojoj zajedno s ostalim skupinama, uključujući i Nasserove Mlade časnike, djeluju na zbacivanju engleske vlasti u Egiptu i stjecanju neovisnosti, nove egipatske vlasti Muslimansku braću prepoznaju kao svoje najveće protivnike. To rezultira zabranom javnoga djelovanja pod optužbom pripremanja atentata na egipatskog vođu Gamala Abdela Nassera 1954. Članovi Muslimanske braće od progona bježe u arapske zemlje u kojima na vlasti nisu socijalistički režimi i često zaposlenje nalaze u obrazovnim ustanovama. Režim ih prepoznaje kao korisno oruđe u suzbijanju širenja socijalističkih ideja, što im omogućuje da svoje viđenje reformiranog islama šire među učenicima i masama. Taj rad, daleko od očiju javnosti, tijekom godina stvorio je kritičnu masu mladih, obrazovanih ljudi, koji su, nakon arapskoga poraza u ratu protiv Izraela 1967, izašli u javnost kao alternativa neuspješnim i korumpiranim elitama arapskih i ostalih muslimanskih društava.

Iranska islamska revolucija i sovjetska okupacija Afganistana 1979. predstavljaju okidače koji su islamizam uspostavili kao novi čimbenik na svjetskoj političkoj sceni. Islamisti kao borci protiv socijalizma bili su dragocjeni saveznici Sjedinjenih Država, koje ih obučavaju i opremaju. Poraz Sovjetskog Saveza i propast socijalističkog bloka posljedica su uspješnog gerilskog rata mudžahedina koji su u Afganistanu uspjeli ono što nije uspjelo u Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Poljskoj... – poraziti ruski imperijalizam pod krinkom socijalističkog eksperimenta. Islamistima je to dalo poticaj za djelovanje u 1990-ima sa svrhom pokretanja svjetske islamske revolucije i rušenja postojećih vlada u muslimanskim zemljama. U postblokovskom svijetu nekadašnji su saveznici vidjeli SAD kao najvećeg neprijatelja i prijetnju muslimanima i svoje su snage usmjerili na rat protiv Amerike. Rušenje tornjeva WTC-a u New Yorku 11. rujna 2001. godine označava kulminaciju djelovanja radikalnih islamista i pokreću SAD u dva rata – afganistanski i irački, mijenjajući, privremeno ili trajno, naše ustaljeno viđenje svijeta.

Postoji li lijek?

Islamisti se bore za islamski identitet kao ravnopravan identitet postmodernog svijeta. U zbrci koja vlada postblokovskim svijetom islamisti se bore protiv kolonijalnih okupacija poput ruske u Čečeniji i

srpske na Kosovu, istodobno tražeći pravo da sudjeluju u modernom svijetu kao muslimani, od nošenja rubaca u školama i na fakultetima gdje stječu moderna znanja, do surfanja internetom i fotografiranja za dokumente u tradicionalnoj odjeći. Islamizam je ponajprije identitet otpora (najčešće vojnom silom) nametnutim vrijednostima i borba za prihvaćanje islamskih vrijednosti kao ravnopravnih u postmodernom svijetu.

Iako se danas za islam vežu pojmovi poput ekstre-mizma, zaostalosti i neprihvaćanja novoga, religijska poruka islama zagovara umjerenost u svemu i prihvaćanje znanja kao temeljne vrijednosti. Prihvatimo li njih, prihvatimo li muslimane kao ravnopravne sudionike, kao subjekte, a ne objekte modernog svijeta, muslimani će sami suzbiti ekstremizam u svojim redovima. Uklonimo li eksploataciju, okupaciju i poniženje iz našeg odnosa prema muslimanima, uklonit ćemo i razloge za islamističku pobunu. Kada će se i hoće li se to dogoditi, ne znamo. No, ostaje činjenica kako je islamizam, prosvjetiteljskim djelovanjem u muslimanskim masama, uz feminizam najvažniji društveni pokret 20. stoljeća, koji ne možemo ignorirati želimo li mir i dobro sebi samima.

Tarik Kulenović

Tarik Kulenović (1969) rođen je u Zagrebu, gdje je i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti s disertacijom Politički islam i transformacija muslimanskih društava. Zaposlen je kao znanstveni suradnik u Institutu za antropologiju u Zagrebu. Političke ideologije i evolucija ljudskih društava osnova su njegova znanstvenog interesa.