Kad bedaki imaju peneze, kramari tržiju

Kad bedaki imaju peneze, kramari tržiju

Tekstom u prošlom broju »Vijenca«, osim što sam svojim sjećanjima na stare knjige podsjetila i mnoge knjiške moljce na njihove slične sudbine, pa su mi se javljali u velikom broju, uznemirila sam – nehotice, naravno – i gospođu Vesnu Frangeš, udovicu prof. Ive Frangeša, ovom rečenicom: »Volim misliti da su profesorove knjige završile barem u nekom antikvarijatu.« Naravno, cijeli je kontekst ove moje rečenice mnogo davniji, iz vremena mojega studija, dakle oko 1965. godine. Činjenice nakon toga izgledaju ovako: knjižnica prof. Frangeša oporučno je darovana Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Dakle, profesorove su knjige ondje gdje im je i mjesto.

Prošli put počela sam kopati po starim stvarima, no to je dugotrajan posao kojemu se još ne nazire kraj. Valjda je već svima jasno da kad vadim zube, pišem o zubima; kad se vratim iz Turske, o turcizmima; kad se bakćem s iznošenjem staroga namještaja, o starudiji svake vrste; kad se primakne rok za predaju porezne prijave, o porezima i inim tlakama itd. Dakle, (još malo) natrag u naftalin!

U antikvarijatu (lat. pridjev antiquus, prednji, pređašnji, prijašnji, star, drevan; ante, pred, ispred, prije) trguje se poglavito starim knjigama. Taj posao obavlja antikvar, koji je ne samo trgovac nego i ljubitelj i skupljač starih predmeta koji imaju umjetničku vrijednost, a bavi se i istraživanjem i proučavanjem starina. Premda pokrivaju otprilike isto značenjsko polje, riječi starinar, staretinar, starinarnica, staretinarnica ipak izazivaju malo drukčiji dojam nego kad kažemo antikvarijat, antikvarnica. Još jedan dokaz da stopostotnih sinonima zapravo nema. Sve što sadrži u sebi pridjev star doživljava se kao nešto (ipak) manje vrijedno i brže prelazi luk do sasvim nevrijednoga. Starine još i mogu pobuđivati poštovanje, pa i divljenje, kao stari vrijedni predmeti, no već riječ starež (njem. Altwaren) obuhvaća sve što je ostavljeno ili bačeno kao staro i rabljeno, a još negativnijim konotacijama nabijena je riječ starudija, koja uključuje i ono što je zastarjelo, staromodno, stvari koje ne samo što su stare (ali još upotrebljive) nego i one koje su postale suvišne, takve koje više ničemu ne služe. Naravno da se takva roba prodaje vrlo često u staretinarnicama, da je to antikvarna ili rabljena, pa i istrošena roba, no možda su još češća prodajna mjesta takve robe sajmišta, na kojima se uz vrednije primjerke na istom štandu može naći i svakovrsna krama. Kako živim okružena više starim stvarima nego novima, neka kod mene i kramari dođu bar malo na svoje. Pleonazam je – dakle nepotrebno izricanje već izrečenoga – no ipak se čuje i izričaj stara krama, premda krama isključuje novitete, a uključuje stare, iznošene stvari, starež. Kako je od krame nastalo više hrvatskih prezimena (po zanimanju kramar, sitni trgovac kojekakvom robom, pa i sitni trgovac općenito – Kramar, Kramer, Kramarić i sl.), očito je riječ bila vrlo rasprostranjena, poglavito u kontinentalnoj Hrvatskoj. Potječe od njem. Kram, a u još starijem srvnjem. krame je bio štand, mjesto gdje se prodaje takva zbrdozdolska roba. U priču se uključuje i stsl. črěmú, što znači šator, a možda i prekrivka kojom je takva roba na sajmu bila pokrivena. Na takvim mjestima može se iznimno naći i pokoji antikvitet, vrijedna umjetnina, no ipak ne baš iz antike (razdoblja kulturne povijesti koje obuhvaća starovjekovnu Grčku i Rim). Valja poštovati tanahnu i finu razliku između pridjeva antikni (koji se odnosi na antiku, ali i na starinski predmet umjetničke vrijednosti) i antički (koji se odnosi samo na starogrčki i starorimski svijet, npr. antička filozofija ili tragedija). Samo usput (slično, a različito): antikva je pak uspravno štampana latinica (za razliku npr. od kurziva) kojom se tiska obično pismo – u knjigama i novinama.

Osim na sajmovima / sajmištima, gdje se mnogi rabljeni predmeti prodaju iz nužde, siromaštva, pa i preseljenja u neki sobičak u staračkom domu, oni finiji, uščuvaniji i vredniji prodaju se u specijaliziranim trgovinama – komisionim radnjama. U njima se prodaju tuđe stvari i nakon prodaje dogovorena se svota isplaćuje bivšim vlasnicima. Riječ nalazimo i u drugim europskim jezicima (njem. Kommission, Kommissionhandel, fr. commission), no podrijetlo joj je, prepoznatljivo, latinsko: commissio, od committere, povjeriti. Iz istoga su gnijezda i sva moguća povjerenstva, komisije, no ne daj Bože da ih i u primisli povezujem s ikakvom starudijom. Posao se obavlja za nekoga drugoga, za tuđi račun, pa se tvrtka koja se bavi tim poslom i danas (znam za Zagreb) zove Posrednik. U Jurišićevoj ulici, na primjer, možete u izlogu takve prodavaonice prepoznati servise, jedaće pribore, porculanske i kristalne zdjele za voće (na štenglu), čaše, štamprle i razne figurice iz bakina sobnoga kredenca (servana).

No nekoć se i niste trebali truditi da po robu odlazite iz kuće. Ona je, naime, dolazila u kuću k vama. Nosili su je na svojim pokretnim dućančićima, zapravo na sebi / ispred sebe, pokućarci ili torbari, trgovci raznim sitnarijama. Već i samo ime kazuje mjesto i način njihova djelovanja. Danas, kad nas svaki dan obasipaju gomilama reklama, a i zvone nam na vrata kojekakvi ponuđači, zacijelo bi nam takva stalna putujuća prodaja išla na živce. No nekoć je to, pogotovo na selu, bila osjetna pomoć, jer se ljudi nisu toliko micali iz svojih mjesta, a zapravo nisu ni imali čime. Automobilski bum još nije bio bubnuo. Tako još i danas možete sresti stare ljude koji nikada nisu napuštali svoje selo.

No ima robe koja se ili uopće ne prodaje ili jedva stigne i do improvizirana podloška od sirotinjske kartonske kutije na gradskoj periferiji. Takva je roba ropotarija i završava najčešće u ropotarnici (pravoj, ne povijesti, premda i ropotarnica povijesti čuva istu vrstu »robe« – napuštene, otrcane, prevladane, pregažene ideje i ideologije). Na prvi pogled njezino prvotno značenje može nas začuditi: prasl. *ropotú znači brbljanje (slov. ropot, rus. rópot, mrmljanje). I Nijemci za takvo odlagalište svega i svačega kažu Rumpelkammer/Rumpelzimmer (rumpel, ropotati + Kammer, manja soba, komorica; Zimmer, soba). Kako blebetanje spojiti s prostorijom u kojoj se nalaze stare, napuštene stvari, krama zadnje vrste? Tako što i ropotati znači govoriti jedan preko drugoga (stind. rápati on blebeće), a u ropotarnici su stvari nabacane jedne preko drugih bez ikakva reda.

Kako još uopće nisam ni dotaknula sveprisutnu bofl--robu, sva je prilika da moje kopanje po starudiji ni ovime nije završilo. Uostalom, dobro se zna da kad bedaki imaju peneze, kramari tržiju. Ako prvima i pofali peneza, oni drugi odmah bacaju novi mamac: Jeftino dam, samo da prodam. // Danas za novac, sutra badava. Pa tko bi tomu odolio!