Govor tijela

Govor tijela

Nova zvijezda Teatra &TD, mladi Mislav Čavajda (1980), potvrđuje se, bez pretjerivanja, kao najkarizmatičniji i najdojmljiviji glumac svoje generacije

U seriji smjelih i inovativnih projekata u Teatru &TD posebnu pozornost privlači mala, ali važna predstava: no-drama Hanjo Yukija Mishime u adaptaciji i režiji Senke Bulić. Riječ je o priči o djevojci Hanako (sjajna Ivana Jozić, stalna suradnica Jana Fabrea), koja gubi razum beznadno dugo na kolodvoru čekajući muškarca Yoshija (Mislav Čavajda), s kojim je razmijenila lepezu kao znak raspoznavanja za budući susret, dok je starija slikarica (legendarna Ana Karić) ljubomorno čuva za sebe. Jednoga dana fatalni muškarac pojavit će se na vratima...

Nekonvencionalna, visoko konceptualna i estetizirana, predstava će prvim dijelom prije zadovoljiti ljubitelje plesa i scenskog pokreta (a i filmofile, ljubitelje Petera Greenawaya) nego one klasičnoga dramskog teatra (oni neka se i inače kane svake nade kad ulaze u ovo kazalište). Mishimini motivi nerealizirane ljubavi, očaranosti ljepotom tijela i smrti obrađeni su inventivno i scenski efektno, a predstava nas do raspleta ne prestaje iznenađivati, sa svim svojim nesavršenostima. Ženski kostimi, rad Olivera Jularića, prikladno su jednostavni, maštovit je enormni otpacima dekoriran kostim Čistača u prolaženju (Miro Manojlović), Vojnik (Darko Japelj) bez odjeće izvodi potresni ples trešnjom tijela koji asocira na Mishimin sepuku, a kostimi Sv. Sebastijana (Silvijo Sentić, koji efektno glumi skulpturu tijekom cijele predstave!) i Yoshija osmišljeni su u skladu s Wildeovom izrekom: Čovjek treba odijevati umjetničko djelo ili biti umjetničko djelo. Senka Bulić u jednom dijelu predstave trima inačicama izvođenja monologa Ane Karić daje posvetu legendarnim Stilskim vježbama, pokazujući time da današnji klasik, a tadašnji smjeli eksperiment, i dalje ostavlja traga u našem kazalištu, ali i da Stilske vježbe, tko god im otkupio prava, svojom biti pripadaju ovom kazalištu.

Uspješnoga Hanja ne bi bilo bez odlično odabrana Yoshija. Nova zvijezda Teatra &TD, mladi Mislav Čavajda (Zagreb,1980), potvrđuje se nizom uloga, bez imalo pretjerivanja, kao najkarizmatičniji i najdojmljiviji glumac svoje generacije. To dokazuje i Hanjo, neovisno o tome što Yoshio nije najzahtjevnija uloga koju je dosad tumačio. Dok je u Smrti u Veneciji pokazao glasovnu i tjelesnu energiju kakvom bi bez problema utjelovio Williamsova Stanleyja Kowalskog (ali i netom poslije pustio suze i pokazao tugu potresnije i uvjerljivije od bilo kojega kolege u sceni nad odrom), pokazujući sve oktave svoga glumačkog raspona, u Hanju on kao objekt žudnje izvlači maksimum upravo minimalističkom glumom, kako savršenim govorom tijela, tako i efektnim završnim verbalnim sučeljavanjem sa slikaricom koja je preotela voljenu ženu. Uprkos neospornoj muževnosti, tjelesnoj snazi i frizuri ŕ la Zakon braće, u Čavajde (kao ni u Wentwortha Millera) nema nimalo sirovosti, njegov je look istodobno macho i rafiniran, a njegova obrijana glava u Hanju još više pojačava dojam ogoljenosti i erotičnosti, scena s Ivanom Jozić. Kao glumac, Čavajda ima ono nešto. Pola posla postiže svojom scenskom pojavom (posve u skladu s Mishiminom estetikom i teorijom o tijelu) i govorom tijela, ali i drugu polovicu obavlja, kao i uvijek, do kraja profesionalno, točno, sigurno i uživljeno.

Nakon Glembajevih, Ničijeg sina, Smrti u Veneciji, Didone i Eneje te Hanja, mogu sa sigurnošću potvrditi ono što su zapazili moje kolege: »U predstavi Poligraf Mislav Čavajda osobito je osvojio iznimnim osjećajem za energiju fizičkoga, postdramskog teatra«, Tajana Gašparović, »Vijenac« br. 348, 5. srpnja 2007; »Mislav Čavajda je u Brezovčevom W & T pokazao kako se može nositi i s najzahtjevnijim kazališnim postupcima i to na svoju korist«, Igor Ružić, »Vijenac«, br. 349, 19. srpnja 2007. Stoga se s velikim zanimanjem iščekuje njegova interpretacija Križovca u svibnju / lipnju ove godine u Brezovčevoj reinterpretaciji Krležine drame U agoniji u Teatru &TD, ali i njegova prva filmska uloga. Hanju pak želimo da se što prije opet nađe na gusto nabijenu repertoaru Teatra &TD.

Zlatko vidačković