Balet za 35.000 gledatelja

Balet za 35.000 gledatelja

Stvarno se plesalo, u jednom dahu, petnaest dana i u jedanaest gradova izvedeno je dvanaest predstava

Kad je svojedobno najavljeno da će Balet splitskog HNK 17. veljače 2006. na scenu postaviti najbjelji od svih bijelih baleta, Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog, među nekim splitskim kazališnim suputnicima, koje još zovu i šufištiki, mjesecima prije izražavana je nevjerica da je to uopće moguće.

Kad se pak prije koji dan u modernoj dvorani Palacongressa u prelijepom i prebogatom švicarskom gradu Luganu, nakon ovacija tisuću i dvjesto gledatelja, spustio zastor nad tim istim splitskim labudi(ca)ma – novinar, koji je tu predstavu pratio od njezinih prvih koraka, mogao je i statistički dokazati da je riječ o fenomenu.

Jasno, nije riječ ni o baletu pariške Nacionalne opere, ni o petrogradskom Kirovu, ali jest o proizvodu splitskoga dišpeta u najboljem smislu te riječi. Naime, ako se broju od 18 domaćih predstava doda 27, koje su splitski baletni umjetnici u posljednjih pola godine izveli na gostovanjima, onda je to ukupno 45 izvedaba. Ili, podjednako dojmljivo: 35.000 gledatelja. (Bilo bi poučno usporediti tu brojku s primjerenim učinkom, recimo – Hajduka.)

Najnovije, treće talijansko-švicarsko gostovanje splitskog baleta bilo je pravo malo čudo kulturnoga marketinga i umjetničke izdržljivosti. Putovalo se dvadeset dana s jednog kraja Italije na drugi, s Jadranskog mora na Ligursko i Tirensko i natrag. Stvarno se plesalo, u jednom dahu, petnaest dana i u jedanaest gradova izvedeno je dvanaest predstava.

»Kostimi su bogati i živopisni, a bijele labudice su nježne i graciozne« – napisala je talijanska kritičarka Petra Motta nakon izvedbe u Bergamu za talijanski stručni portal teatro.org. –... kretnje baletnih umjetnika su onakve kakve publika klasičnog baleta voli i očekuje...

Iako ovaj balet pruža širok prostor svim izvođačima, valja istaknuti udjel solista: labudica Irine Čaban, lijepih linija i virtuozne tehnike, ekspresivne i energične Jelene Nikolajeve, iskusna plesača sigurnih visokih skokova Azamata Nabiullina, mlada i iznimno perspektivna Artjoma Žusova i, naposljetku, niza domaćih splitskih balerina, na čelu sa Sanjom Neveščanin.

Za tešku ulogu dvorske lude koju je – bez alternacije! – igrao Ajdar Valejev kritičarka Motta napisala je da je »svojom komikom i vedrinom uspijevao dati predstavi neočekivanost koja izaziva pljesak«.

»Splitski balet iznikao je iz tradicije Ane Roje, ali i višegodišnjeg velikog truda i ulaganja« – zaokružila je ovu iznimno uspješnu epizodu ravnateljica ansambla Almira Osmanović. »Jezik koji mi govorimo razumije se svagdje i bez podtitlova, a plesački vijek je kratak i zato treba plesati i plesati.«

Joško Čelan