Amazonka pred mikrofonom

Amazonka pred mikrofonom

Berlin Luk Perceval, veliki belgijski kazališni majstor predstavio se novom premijerom u svom matičnom kazalištu, berlinskoj Schaübuhne am Lehniner Platz, čiji je umjetnički ravnatelj Thomas Ostermeier. Von Kleistova Penthesilea u toj produkciji dojmljiva je tragedija koja kombinira elemente klasičnog izraza i fizičkog teatra. Sva u pokretu i opremljena mikrofonima koji vise sa stropa i u koje glumci govore Penthesilea osuvremenjuje temu Trojanskoga rata i unutar vrlo discipliniranog koncepta ostavlja glumcima mjesta za snažnu ekspresiju. Perceval, koji u Schaübuhne već nekoliko godina istražuje mogućnosti klasika ovaj je put napravio predstavu koja je svojim izgledom i konceptom iznenadila poznavatelje njegova kazališnog rada. O popularnosti Percevala govori i činjenica da se video isječci s pokusa mogu naći i na portalu YouTube.

Je li Mamet zabavljač?

New York Davidu Mametu, jednom od najpopularnijih američkih suvremenih dramatičara, kritika u posljednje vrijeme zamjera sve veću estradizaciju i okrenutost komercijalnom, prisjećajući se njegova nekadašnjeg političkog angažmana. Pisac koji u posljednje vrijeme pokazuje pop-instinkte počeo je surađivati na televizijskoj seriji, snimio je reklamu za Ford te napisao i snimio film Redbelt, koji će premijerno biti prikazan u travnju. Sve je to upotpunio praizvedbom na Broadwayu svoga novog komada November, političke komedije o predsjedničkoj kampanji. Drama se bavi politikom, ali ne kako bi je ozbiljno komentirala, nego se njome koristi za zabavu i premda je riječ o odličnoj komediji na koju publika reagira burnim smijehom, kritika s nostalgijom pamti ranije Mametove političke angažmane na sceni, poput onoga u Oleanni iz 1992, nakon čega je krenuo u zabavljačke vode.

Moskva Tolstoju ne vjeruje

Moskva Na uvijek živoj ruskoj kazališnoj sceni prošli su tjedan premijere doživjela dva ruska klasika u dva slavna teatra. I dok Tolstojeva drama Vlast tame u režiji Jurija Solomina i produkciji Malog kazališta nije naišla na oduševljenje, adaptacija Gogoljeve pripovijetke Nos u Kazalištu mladog gledatelja kojega uspješno vodi Kama Ginkas, a u režiji debitanta Andreja Nedelkina, prošla je znatno bolje. Tolstojeva drama jednostavno je – moralka, a ne ozbiljna drama. Likovi u njoj šetaju s plusevima ili minusima iznad glava, točno se zna tko je dobar, a tko zao i sve je tu jasno i crno-bijelo. A kazalište to ne voli. Gogoljev Nos, pak, pokazao se zahvalnim predloškom u postavci Nedelkina, koji je grotesku pretvorio u zabavnu sliku suvremenosti i dinamičnu produkciju koju je užitak gledati. Gogolj je ponekad i strašan, a dobra groteska takva i mora biti, no Nedelkin se nije odveć bavio tim aspektom pripovijetke, što je malo zasmetalo kritici, očito ne i publici.

Zabranjeno Slobodno kazalište

London Ni u Londonu nikad nije kazališno dosadno, ali ovaj put umjesto novih premijera izdvajam gostovanje koje je naišlo na veliko zanimanje. Poznato bjelorusko Slobodno kazalište, neovisna grupa koja u svojoj zemlji nije nimalo slobodna, točnije potpuno je zabranjena, predstavila se u londonskom kazalištu Soho predstavom koja se sastoji od dva kraća djela. Biti Harold Pinter i Generacija jeansa upozorili su da čak i u Europi postoje zemlje u kojima kazalište nije slobodno i autoritativna vlast ga vidi kao izravnu opasnost. Biti Harold Pinter u režiji Vladimira Šerbana sastoji se od isječaka iz Pinterovih dramskih tekstova i njegova govora prigodom primanja Nobelove nagrade, a zapravo je svjedočanstvo sustavna poništavanja ljudskih sloboda i postojanja političkih zatvorenika, čak i u Europi. O jeans-generaciji odrasloj na rock’n’rollu u zemlji u kojoj su i jeans i rock bili zabranjeni priča drugi komad, koji je napisao, režirao i izvodi Nikolaj Kalezin, osnivač Slobodnog kazališta. Gostovanje produkcije zapaženo je u žestokoj teatarskoj konkurenciji svjetske metropole kazališta.

Jasen Boko