Žudnja za životom

Žudnja za životom

Davor Velnić, Pola suze, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2007.

Deset poglavlja nadahnutoga i raskošnog romana (Trst, Split, Primošten, Ancona, Samostan, Genova, Milano, Sicilija, Valencija, Trst) izriču nepresušnu, tegobnu, upornu sudbinsku žudnju za životom koji svakodnevicu ispunja smislom, koji teži pravim razlozima bivstvovanja. A osobnost, ako to jest, mora pronaći svoje razloge za postojanje. Istinsko i kvalitetno. Prema osobnoj mjeri.

Kreirajući svoje ženske likove (Tildu, Nelu, Nikicu i Mimi) autor je, a poglavito u liku Mimi, buntovnice, žudne novih vidika, svom svojom spisateljskom strašću obuhvatio sve etape života koji je dan čovjeku: od trpljenja, grijeha, pokore, himeričke trke za snovima, kušnje, do nikad dostatne ljubavi. Životni putovi četiriju ženskih likova ostvaruju se mukotrpno, ali će svaka od njih, na kraju romanesknog osmišljavanja, naći svoje životne prioritete. I tada će razočaranja, nesreće, zlo, ustuknuti pred radošću života koji se pridiže na noge i nastavlja svoj put prema dostižnoj budućnosti što je zaodjenuta u nadu. Dok traje ta nada, ona nosi prizvuk vječnosti. Naime, ljudska individua sklona je opsjenama i kad sretno uspostavi svoje životne prioritete, podgrijava je nada da će to, do čega je došla, trajati – vječno. Neki se umore već na početku, a neki, neispunjeni i prazni, kažnjeni životom koji nisu htjeli, koji ne žele, utječu se takozvanoj luci spasa, što je samo po sebi enigma i ništa ne obećava.

Velnićeva Mimi snažan je karakter. Ona je srčana i ne popušta pred teškoćama. Prava je junakinja, ratnica, Amazonka koja će na kraju vrtoglavih životnih zapleta uploviti u svoju luku. Njezin odabranik, Karlo, njezina kći Aurora, prijatelji koji je nisu iznevjerili, smisao su njezinih žudnji za koje se vrijedilo boriti. Patnja je nije slomila, nego joj donosi otkupljenje, čisti je od natruha prljavštine koja s nje spada kao zmijska koža, i Mimi, obnovljena srećom koju joj donosi ljubav i dosegnute žudnje, vraća se životu i nastavlja ga.

Simbolički uzevši, roman Pola suze pobjeda je nad zloćom, nad trivijalnostima, nad mediokritetskim načinom razmišljanja. On je protiv stagnacija i duhovne zapuštenosti. Velnićev roman s razgranatom romansijerskom, narativnom potkom, podsjeća na takozvani roman rijeku, što neodoljivo i nezaustavljivo teče valjajući na dnu svjetlucava zrnca ljudskih života koji su se znali oduprijeti naletima neljubazna životnog vjetra. Koji su znali naći svoj smisao življenja.

Mimi zna da život može biti – lijep. Da zna biti lijep! Ona je svjesna toga da tamo negdje postoje – ljubav i ljudskost. Zato u početku odabire bijeg. I njezin bijeg od zla da bi se dočekalo dobro nije samo metafora. To je iskren, mučan i tegoban pokušaj, što traži svekolike žrtve, da bi se raskrstilo s ljudima nahvao, a prigrlili ljudi nazbilj. I dubrovački gospar Marin znao je za tu kalvariju bijega.

Da zaključim: Velnićev roman ne živi u zrakopraznom prostoru. I proživljeni rat, i nevolje, i iskušenja, sve je tu. Autor u tom romanu živi sa svojim vremenom, poznaje ga. Njegove junakinje ne podliježu sumnjama i nevjerici. Njih, usprkos svemu, ne potapa banalna svakodnevica. One joj se odupiru i idu dalje.

Srce osebujne Mimi nosilo je težak teret, a ona mu je znala podmetnuti leđa…

Ljerka Car Matutinović