Povjerenje prohujalo sa senzacijama

Povjerenje prohujalo sa senzacijama

U Hrvatskoj se sve manje vjeruje medijima. Podatak je to koji bi trebao zabrinuti novinare, ali još i više nakladnike. Nepovjerenje u medije izravno će pogoditi upravo njih i u konačnici će oni platiti najveći ceh

Nisam odveć opterećen raznim ispitivanjima javnog mnijenja, ali podaci koje marljivo prikupljaju agencije kadšto su vrlo zanimljivi, indikativni, pa čak i poučni te nam mogu poslužiti za uočavanje trendova.

Dva ispitivanja javnoga mnijenja objavljena nedavno bacaju jasnije svjetlo na zbivanja u medijima u svijetu, ali i u nas.

Prvo istraživanje proveo je Gallup za potrebe Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i govori nam o povjerenju u pojedine profesije te raščlanjuje zašto (ne) vjerujemo političarima.

Očekivano, političari su loše prošli, izvještava nas »Jutarnji list« i kaže da svega tri posto Hrvata vjeruje političkim prvacima i odvjetnicima. Zanimljivo je da su se poklopili rezultati za Hrvatsku i za svijet: svi najmanje vjeruju političarima, a najviše vjeruju – zamislite – učiteljima! Loš dojam o političarima ne iznenađuje, ali odličan rezultat učitelja apsolutno je iznenađenje, pogotovo kada znamo kako su marginalizirani u našem društvu, slabo plaćeni, pa čak i premlaćivani u učionicama.

A kako su prošli novinari? I to je iznenađenje. I u svjetskim, ali i u hrvatskim relacijama osvojili su dobro četvrto mjesto! Svjetski su rezultati u apsolutnom iznosu bolji, čak šesnaest posto njih vjeruje novinarima, više negoli sindikalistima, a manje nego vojnim, političkim i vjerskim prvacima. Hrvati su bili stroži. Novinarima su dali svega sedam posto, ali i to je dobro četvrto mjesto, nakon učitelja, svećenika i sindikalista.

Drugo je istraživanje već tradicionalni Eurobarometar, koji je znatno kritičniji prema novinarstvu i medijima: šezdeset posto hrvatskih ispitanika ne naginje vjerovati tisku, 45 posto televiziji, 41 posto radiju, a 31 posto internetu. No, internetski nakladnici ne trebaju likovati, jer čak 37 posto ne zna odgovoriti na to pitanje. Trend u odnosu na prošlo istraživanje, objavljeno prije šest mjeseci, u silaznoj je putanji.

Dakle, u Hrvatskoj se sve manje vjeruje medijima. Podatak je to koji bi trebao zabrinuti novinare, ali još i više nakladnike. Nepovjerenje u medije izravno će pogoditi upravo njih i u konačnici će oni platiti najveći ceh. To potvrđuje i podatak iz Gallupova istraživanja, prema kojem se novinarima više vjeruje negoli poslovnim ljudima.

Smanjenje povjerenja u medije utjecat će i na oglase. Naime, oglasi nisu guske, pa da idu tamo gdje ih se tjera, već idu tamo gdje je velika čitanost, slušanost i gledanost, ali i u one medije koji uživaju povjerenje publike. U medijima u koje se ne vjeruje teško će se povjerovati i oglasnoj poruci. Pitanje je samo vremena kada će oglašivači shvatiti da negativni trend povjerenja u medije u Hrvatskoj izravno utječe i na kredibilitet njihove poruke, pa će shvatiti da bacaju novac u proizvode koji ne mogu nikoga uvjeriti o istinitosti svojih sadržaja.

A tada će nastupiti prava kriza medija. Tada će se nakladnici lupiti po čelu i shvatiti da su forsiranja senzacionalizma, napuhavanja i laži bila kontraproduktivna. Tada će se shvatiti da su novinari koji promiču novinarstvo koje ne poštuje činjenice, a fura se na dobro ispričanu laž upropastili profesiju. Tada će…

Tada će biti kasno, jer gubitak povjerenja u medije ima teške posljedice za razvoj krhke demokracije i tranzicije Hrvatske u modernu državu.

Stoga treba s vremena na vrijeme čitati ispitivanja javnoga mnijenja i saznati što ljudi misle. Ozbiljnim nakladnicima to su i ozbiljna upozorenja koja bi mogli utvrditi dodatnim vlastitim ispitivanjima vjerodostojnosti medija. Američki su nakladnici to uočili i na temelju takvih istraživanja korigirali svoje uređivačke politike. No, daleko je Amerika…