Vijenac 364

Glazba

4. međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro, Zagreb, 22. siječnja – 3. veljače 2008.

POČAST ANTONIJU JANIGRU

Dvořákov koncert prve je večeri izveo vrlo muzikalan i studiozan David Eggert iz Kanade koji je osvojio najviše bodova i ne samo prvu nagradu nego i nekoliko posebnih nagrada

4. međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro, Zagreb, 22. siječnja – 3. veljače 2008.

POČAST ANTONIJU JANIGRU


slika


Dvořákov koncert prve je večeri izveo vrlo muzikalan i studiozan David Eggert iz Kanade koji je osvojio najviše bodova i ne samo prvu nagradu nego i nekoliko posebnih nagrada


Antonio Janigro uvelike je zadužio Hrvatsku neizmjernim prinosom glazbenom životu u plodnom tridesetogodišnjem razdoblju, koje je počelo 1939, kada je kao 21-godišnji darovit glazbenik s dvije diplome – iz rodnoga grada Milana i Pariza – odlučio svoj profesionalni i privatni život vezati uz Zagreb. U tom rasadištu izvrsnih glazbenika tada su postojali odlični uvjeti za procvat nekoliko instrumentalnih ansambala. Posebno se to odnosi na Zagrebačke soliste, koje je osnovao upravo Janigro na poticaj Stjepana Aranjoša i koji su pod njegovim vodstvom osvojili svijet.

Janigro je bio ne samo izvrstan violončelist, dirigent i umjetnički voditelj nego i ugledni pedagog. Kod njega su učili i usavršavali se mnogi naši i strani violončelisti. Primjerice talijanski umjetnik Mario Brunello. Njegovim izvrsnim recitalom u Lisinskom (22. veljače) u suradnji s pijanistom Andreom Lucchesinijem, u ciklusu Forte fortissimo KDZ otvoreno je 4. međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro. Bila je to najljepša posveta Janigru i ogledni primjer uzorna muziciranja za mlade čeliste, koji su toga dana prispjeli na natjecanje iz cijeloga svijeta.

Na programu je bila Kromatska fantazija i fuga u d-molu, BWV 903 Johanna Sebastiana Bacha u obradi Feruccija Busonija, Sonata za violončelo i glasovir u e-molu br. 1, op. 38 Johannesa Brahmsa, Adagio i Allegro za violončelo i glasovir u As-duru, op. 70 Roberta Schumanna i Sonata za violončelo i glasovir u g-molu, op. 19 Sergeja Rahmanjinova. Ali to nije bilo sve! Na redu su bili dodaci: nakon Bachove Gavote u obradi Roberta Schumanna uslijedilo je iznenađenje: na podij su izašli Zagrebački solisti, koji su kao posvetu Janigru izveli duhovite varijacije sa temom Happy birthday… u više prepoznatljivih stilova od Bacha, Haydna i Mozarta, preko Beethovena, Brahmsa, Wagnera i Dvořáka do bečkog valcera, argentinskog tanga i mađarskoga plesa.

Ovogodišnjem Natjecanju Antonio Janigro pristupilo je – od 66 prijavljenih – 43 kandidata iz 21 zemlje, što je prilično velik broj, koji potvrđuje ugled natjecanja. Iz Hrvatske smo imali samo jednoga natjecatelja, Branimira Pustičkog, ali je on nažalost ispao nakon prve etape. U polufinalu je sudjelovala i Kristina Urban s dvostrukim njemačko-hrvatskim državljanstvom, ali se nije plasirala u završnicu. Odlučio je to međunarodni ocjenjivački sud kojem je predsjedao Ko Iwasaki iz Japana. Ostali su članovi bili David Grigorian iz Armenije i još troje violončelista, koji su se između ostalog usavršavali i kod Janigra, Hyoung-Won Chang iz Koreje, Nikola Ružević iz Hrvatske i Giovanni Sollima iz Italije.

U prvom izlučnom krugu izvodila se između ostalog efektna i virtuozna zadana skladba La Folia Giovannija Sollime, a nagradu za najbolju izvedbu dobio je Sebastian Diezig iz Švicarske. U polufinalu moglo je sudjelovati 25 natjecatelja, ali prolaznu ocjenu dobilo ih je dvadeset, dok je u finale ušlo samo četiri od mogućih šest natjecatelja. Završnica je ove godine donijela novost: prvi put natjecatelji su uz nastup uz orkestar morali pokazati i vještinu u komornom muziciranju, odnosno u glasovirskom triju, a u tome su im pomogli pijanistica Ivana Švarc Grenda i violinist Aleksandar Ivić.

Zagrebačka je filharmonija pod ravnanjem mestra Pavla Dešpalja i ove godine pružila svoje usluge finalistima. No neposredno prije toga održala je i koncert za pretplatnike Crvene oktave (1. veljače) na kojem je uz uvertiru operi Strijelac vilenjak, op. 77 Carla Marije von Webera i 8. simfoniju u F-duru Stjepana Šuleka ugostila uglednoga člana žirija natjecanja Giovannija Sollimu u Koncertu za violončelo i orkestar, op. 22 Samuela Barbera.

Nastup u tom rijetko izvođenu i vrlo zahtjevnu djelu Sollima je posvetio Janigrovu prijatelju Stjepanu Aranjošu. Sollima je veliki majstor svojega glazbala, umjetnik snažne osobnosti i temperamenta. Njegov je senzacionalni nastup ispraćen ovacijama, kao i dva kraća dodatka iz vlastite skladateljske radionice: Skladba iz ciklusa Natural Song Book i maštovita obrada teme Angel Jimija Hendrixa.

Što se tiče sudjelovanja Filharmonije u završnici natjecanja, pratnje nisu bile uzorne, posebno ona Dvořákovog koncerta, koji je prve večeri izveo vrlo muzikalan i studiozan David Eggert iz Kanade. A upravo je on osvojio najviše bodova, ne samo prvu nagradu od osam tisuća eura nego i nekoliko posebnih nagrada (koncerata u organizaciji Zagrebačkih solista, KDZ, Dubrovačkoga ljetnog festivala, Slovenske filharmonije i Koncertne poslovnice Narodnoga doma iz Maribora).

Drugu nagradu i četiri tisuće eura dobio je Bonian Tian iz Kine, koji je prve večeri interpretirao Koncert Edwarda Elgara. Treća nagrada i dvije tisuće eura dodijeljeno je Dmitriju Prokofievu iz Rusije, koji je druge večeri izveo Sinfoniu concertante za violončelo i orkestar u e-molu Sergeja Prokofjeva. Njemu je najviše glasova dala i Zagrebačka filharmonija, a dobio je i nagradu publike (kutiju za violončelo Accord). Četvrti finalist Giovanni Gnocchi iz Italije nije dobio nagradu, nego diplomu, a druge večeri svirao je također Dvořákov koncert, ali uz znatno bolju pratnju. Nagradu obitelji Janigro i Zaklade Romanini osvojila je Saeunn Thorsteinsdottir iz Islanda.

Inicijatorica i umjetnička ravnateljica Natjecanja Antonio Janigro Dobrila Berković-Magdalenić organizirala je uz pomoć KDZ natjecateljima vrlo dobre uvjete, ali i razgovore s članovima žirija i majstorske radionice, kao dragocjeno iskustvo i mogućnost stvaranja korisnih kontakata. A one koji nisu postigli željene rezultate utješila je i ohrabrila na temelju iskustva koje pokazuje da često baš natjecatelji kojima su zbog snage umjetničke osobnosti okviri natjecanja odveć uski poslije u životu i karijeri postižu i veće umjetničke -dosege.


Višnja Požgaj

Vijenac 364

364 - 14. veljače 2008. | Arhiva

Klikni za povratak