OZBILJNA IGRA BITKOM

OZBILJNA IGRA BITKOM

Iz slikarskog je ciklusa Isto i drugačije, realizirana u tehnici akrilika na platnu, umjetnica načinila izbor od dvanaest djela, koje je prenijela u grafički medij svilotiska

Kada je 2005. akademkinja Marija Ujević Galetović u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu predstavila slikarski ciklus Isto i drugačije, to jest prvi put izložila svoje slikarske radove, likovni kritičari i kiparičini štovatelji prepoznali su taj iskorak u drugi medij (neispunjena želja iz prošlosti!) kao jedan od najintrigantnijih događaja na domaćoj likovnoj sceni. Naime, nakon antologijskih djela, poput spomenika Augustu Šenoi, Tinu Ujeviću, Miroslavu Krleži, te skulptura Franz Kafka, Mačka, Žena mačka i mnogih drugih ostvarenja, kiparica je u slikarskom mediju otvorila mogućnost ne samo za drukčije promišljanje likovne forme, nego i poticaj za novu izražajnost sadržaja. Geneza je išla sljedećim nizom – povod svemu bio je propali crtež načet vlagom iz studentskih dana, koji je trebala prenijeti na platno. Crtež je postao slika. »I krenula sam u nepoznato. (...) Kad jednu sliku uskladim, ona vuče drugu za rukav«, zapisala je Marija Ujević Galetović. I ostatak je, kao što bi se reklo – povijest.

Iz toga je ciklusa realizirana u tehnici akrilika na platnu umjetnica načinila izbor od dvanaest djela, koje je prenijela u grafički medij svilotiska. To su, dakle: Dva divljaka u cvijeću, Pas i čovjek, Tri palme na otoku sreće, Portret ljutoga dječaka, Čuvari dječaka, Pozdrav iz Opatije, Nestanak s jarcem, Nazovidijalog, Od kiparskog stalka do štafelaja, More s djetetom, More i Prvi i posljednji gubitak. Istoimena mapa Isto i drugačije, koju je objavila Edicija Straža iz Zagreba, s dvojezičnim predgovorom, opremljena u kutiji od prirodnoga drva, u nakladi od sto primjeraka, predstavljena je potkraj prošle godine u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Grafike su pripremljene i otisnute u Ateljeu Design & sitotisak Straža u Zagrebu 2006. i 2007.

Kao temeljnu odrednicu slikarstva Marije Ujević Galetović povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač, autorica predgovora uvodnoga teksta izložbe slika te autorica predgovora u grafičkoj mapi, prepoznaje pojam egzistencijalnoga prostora. Upravo se u tom pojmu, koji određuje srž ulaska umjetnice u novi medij (slikarstva), te koji dakako vrijedi i u slučaju prijenosa u drugi medij (grafike), ostvaruje višestruka mogućnost iščitavanja, dekodiranja i nadopunjavanja značenja. Egzistencija kao takva, nesvodiva na samo jednu priču/istinu, odnosno na jednostavnu naracijsku liniju određenu referentnim točkama tko, zašto, gdje, kako i zašto, otvara pitanja stvarnoga i idealnoga postojanja u vremenu i prostoru, pitanja iskustva i njegova filtriranja kroz memoriju i temperament, pitanja čiste vitalne energije, koja se ne odnosi tek na ograničenost ljudskoga trajanja i pojedinačnu sudbinu. Stoga se neke sekvence mogu isključivo tumačiti s pozicije autoričine biografije (Od kiparskog stalka do štafelaja), ali i kroz vizuru osobnog, to jest svačijeg sjećanja. Portret ljutoga dječaka odnosi se podjednako na neki moment iz života Marije Ujević Galetović, ali i na bilo kojega ljutitoga dječaka, jučer, danas ili sutra.

Umjetnica je apsolutno slobodna. Ta se sloboda očituje i u vremensko-prostornoj dimenziji, ali i u referencijalnoj odterećenosti. Nije primjerice bitno da li na nekoj slici prepoznajemo čovjekolikoga majmuna ili majmunolikoga čovjeka. Ne, bitno je prepoznavanje fluidnoga momenta ironije, duhovitosti, erotike. Bitno je, vratimo se na početak razmatranja, osvijestiti vrijednost i značenje egzistencijalnoga prostora, njegovu hibridnost.

Pri razmišljanju o slikarstvu Marije Ujević Galetović, te spomenutoj egzistencijalnoj dimenziji, kao imanentna činjenica otkriva se lakoća postojanja. Ne možemo, međutim, govoriti o nepodnošljivoj lakoći postojanja, prije o promišljenoj lakoći. Istančani senzibilitet i vjerojatno kiparsko iskustvo, pogotovo iskustvo javne plastike, koje poštuje dignitet forme i sadržaja, ali i dignitet (u ovom slučaju stvarnoga) prostora u kojem se ona nalazi, umjetnica koristi kako bi sazdala začudan, no ujedno kompozicijski ugodno uravnotežen prostor slike.

Isto tako, umjetnička vrijednost podcrtana je i metijerskom kakvoćom. Grafike otisnute na kartonu 350 gm2 Fabriano5 (500 x 700 mm) kvalitetom tiska donose potrebnu punoću i čistoću boje, jasna razgraničenja među njima, ali i njihovu transparentnost i slojevitost.

Barbara Vujanović