Neodoljivo zabavno

Neodoljivo zabavno

Brzim transformacijama, tek naznačenim, a kristalno jasnim međuodnosima, desecima uspjelih gegova, posvemašnjom uvjerljivošću svakoga dramskog lika – glumci su uzdignuli naoko jednostavnu priču o Debeloj na paradigmatsku razinu.

»…to više uopće nije moje tijelo, ako je ikada i bilo, čak manje nego u vrijeme kad ga je mnoštvo zabrana ograničavalo i kad je suveren nad njim imao pravo života i smrti.(…)«, zaključuje u hrvatskome izdanju siječanjskoga »Le Monde diplomatiquea« François Cusset u članku Upravljati svojim tijelom. Biopolitika mršavosti (biopolitika = politika života!); represija farmaceutskih divova; manija za sociotipovima kategoriziranima prema načelu raznovrsnih stilova života; neoliberalna logika novinskih naslova tipa Manje kilograma = više seksa u tzv. ženskim magazinima, gdje vas do polovice uvjeravaju u jedino vrijedno utopijsko tijelo koje vlada svim reklamama, a od polovice objavljuju kulinarske recepte – sav taj strahoviti javni pritisak na doslovce najprivatnije vlasništvo koje imamo nije ništa drugo nego obično pranje mozga, koji u centrifugi naprosto mora istisnuti i posljednju kap ideje o tome da je tijelo zapravo hram duše, i treba biti poštovano i njegovano u tom jedinstvenom skladu. Snažni zaokret takve centrifugalne sile u centripetalnu – snažni zaokret prema unutarnjem, prema punjenju duše sadržajem iskustva, sazrijevanja i kriterija – temeljno je pitanje kazališnoga komada Debela, najnovije premijere u Kazalištu Mala scena. Tinejdžerski hit Debela – keks, čips i ljubavna bol, monološko dnevničko ispovjedni roman Silvije Šesto Stipaničić, prije sedam godina nagrađen Ivanom Brlić Mažuranić na natječaju Školske knjige, u međuvremenu je uvršten i na popis Časne liste IBBY-a, našavši se u društvu najljepših svjetskih knjiga za djecu i mlade. Bucmasta Lada (15) ispovijeda svoje hrvanje s kilogramima, prištićima, lažnim prijateljstvima, nesretnom zaljubljenošću, majčinim patronatom, preljubima odraslih, naglim promjenama svojih raspoloženja i stajališta. Ukratko, istodobno se bori s divljanjem hormona i izvanjskim pritiscima međuljudskih odnosa, da bi u tom labirintu odrastanja pronašla sebe (i dečka).

Tebi u inat!

Dramatizacija ovoga romana, režija i izbor glazbe Snježane Banović uspostavlja gustu mrežu na više jednako važnih i artikulirano isprepletenih planova. Dramaturgija predstave Debela podjednako je položena na zaplet priče Silvije Šesto Stipaničić, potom na evergrine riječkoga elektropop dueta Denis i Denis iz sredine osamdesetih, s kojima sjajno komunicira apsolutno moderna koreografija Zage Živković, kao i kostim Dženise Pecotić, koji unutar svoje dramaturške funkcije istodobno provjerava najmanje tri činjenice: fiksaciju na omiljene traperice (na omiljenu nepostojeću sebe); komunikacijske točke seksepila osamdesetih s današnjim imperativima, a uz to – komentira činjenicu o nestanku samopouzdanja pri izboru vlastite odjeće, gdje se makeover kao kakva nesavladivo teška odgovornost prebacuje u stručne ruke raznih kvazistilista.

Izvanjsku strukturu te redateljske mreže sačinjene od sociološkoga propitivanja pop-kulture do tankoćutnih psiholoških nijansi koje su obojile odrastanja svih naraštaja bez obzira na trenutačnu modu, iznimno uvježbani četveročlani glumački ansambl, predvođen maestralnom Anom Begić u naslovnoj ulozi Debele Lade, igra u pravom tempu. Brzim transformacijama, tek naznačenim, a kristalno jasnim međuodnosima, desecima uspjelih gegova, posvemašnjom uvjerljivošću svakoga dramskog lika – Iva Mihalić, Luka Juričić, Igor Kovač i Ana Begić uzdignuli su naoko jednostavnu priču o Debeloj na paradigmatsku razinu. Uostalom, svi argumenti, počev od onih iz »Le Monde diplomatiquea« pa do gotovo himničnoga početka predstave Debela s metapopularnom metaforičkom pjesmom Kolačići (Pojest ću sve kolačiće… gdje su kolačići zapravo dečki), bili bi uzaludni, da cijela ta priča iz Male scene nije tako neodoljivo zabavna.

Dubravka Lampalov