NAPREJ ZA VIZURE BUDUĆNOSTI!

Post festum: Izložba Eduarda Čehovina, EUROPE 2020 – WALL STICKER, Galerija PM, Zagreb, 20. prosinca 2007 – 6. siječnja 2008.

NAPREJ ZA VIZURE BUDUĆNOSTI!

Neokonstruktivistička estetika za kojom je posegnuo Čehovin manifestnošću otkriva vlastita (utopistička) polazišta zasnovana na zamisli da se umjetnošću koja objedinjuje znanost, tehniku i politiku može preobraziti i graditi društvo

Ideja futurističkoga međunarodnog natječaja grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Europe 2020, održana u Zagrebu 2003, bila je »dizajnersko promišljanje budućih vizura ujedinjene Europe«. Za moguće vizije europske zajednice grafički je dizajn, odnosno plakat, poslužio kao idealan medij koji po naravi vlastitog poslanja ostvaruje komunikaciju u javnoj domeni, a »internacionalna priroda jezika dizajna i estetike, uz poštovanje osnovne ideje, vizualizira različita promišljanja u obliku transnacionalne demokracije« (Tončika Cukrov).

Profesor tipografije i grafičkog dizajna na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani, Eduard Čehovin na spomenutu je natječaju dobio priznanje da bi poslije isti plakat preoblikovao u mural i premjestio ga u prostor podruma na Bled School of Management u Sloveniji. Muralom autor nastavlja razvijati raniju ideju i na način svojstven grafitu još snažnije intervenira u sferu javnog prostora.

Čehovin je u galeriji PM zagrebačkoj publici predstavio taj mural preinačivši ga u zidnu naljepnicu. Na zidovima središnjega prostora galerije ispisao je poruku: »IF SPEECH DEVELOPS IN TIME AND WRITING IN SPACE THEN NEW TIME NEEDS NEW WRITERS«. Teška čitljivost slova otvorila je put likovnom doživljaju i asocijacijama. Četvrtasta slova raspoređena u horizontalan – crveni niz – i vertikalan – crni niz – preklapanjem stvaraju strukture znakova koje meandriraju kružnim prostorom galerije te stvaraju simboličan informacijsko-komunikacijski labirint u kojem se presijecaju odnosi između znaka i slike. Dokidajući razliku između znaka i slike i implicirajući asocijaciju na meandar, Čehovin se referira na europsko nasljeđe i sagledavajući ga u dijakroniji implicira potrebu za novim suvremenim načinima ispisivanja prostora i kreiranja identiteta. Svjestan da je prošlost izvor iz kojeg izrasta bilo koji identitet, Čehovin identitet sagledava kao izraz svijesti o onome što je prethodilo, u rasponu od antike do avangarde, onomu što je iznjedrilo ovo sada i ovdje. Identitet je svojstvo koje podrazumijeva svijest o ukupnosti osobina koje proizvode cjelovitost nekoga fenomena. Neokonstruktivistička estetika za kojom je posegnuo Čehovin, manifestnošću koja otkriva vlastita (utopistička) polazišta zasnovana na zamisli da se umjetnošću koja objedinjuje znanost, tehniku i politiku može preobraziti i graditi društvo, što i jest ideja spomenutog međunarodnog natječaja, potpuno je potvrdila svoj potencijal u kreiranju vizija neke moguće europske budućnosti. Grafički dizajn, plakat i grafit pak potvrđuju snažan potencijal lansiranja privatnog u javno i objedinjavanja komercijalnog i umjetničkog, a tipograf, »nekoć radnik, a danas arbitar ukusa« (Feđa Vukić) izlazi na vidjelo kao mogući kreator identiteta.

Anita Zlomislić