Vijenac 364

Matica hrvatska

Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj

Marija Šokota

Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj

Marija Šokota


slika


Prvi ovogodišnji koncert pete sezone ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj priredila je u ponedjeljak 4. veljače, rođena Zagrepčanka Marija Šokota u Palači Matice hrvatske u dvostrukoj izvođačkoj ulozi, kao violinistica i flautistica. Marija Šokota nastupa uspješno na obama glazbalima. Nastavu violine pohađa na Glazbenom učilištu Elly Bašić kod red. prof. Muzičke akademije u Zagrebu Gorana Končara, a flautu kod prof. Vesne Čačić-Manojlović.

Šesnaestogodišnja mlada umjetnica svoj je instrumentalno dvostruki recital započela Preludijem iz Partite za violinu solo u E-duru, BMW 1006, Johanna Sebastiana Bacha, nastavila Etidom br. 3 za violinu solo Henryka Wieniawskog, a zatim je još prije prelaska na flautu, izvela Perpetuum mobile za violinu i glasovir mađarskog violinista slovačkog imena, Otokara E. Nováčeka, uz pratnju pijanistice Martine Fotivec. Slijedio je bez stanke nastup na flauti. Bio je to Tango, Etida br. 3, Astora Piazzole, mali i sadržajno lakši predah prema stavku Moderato iz Concertina za flautu i glasovir Cécile Chaminade i trećem stavku Presto giocoso Sonate za flautu i glasovir Francisa Poulenca, uz glasovirsku pratnju Jadranke Janković-Stingl.

S nestrpljenjem čekali smo posljednju točku recitala iz standardnog programa s Koncertom za violinu i orkestar, op. 26, u g-molu Maxa Brucha (glasovir: Martina Fotivec), i to s razlogom. Izvedba je bila planirana samo sa dva stavka, drugim polaganim, Adagiom i trećim, brzim, Finalom (Alegro energico), od kojih je Adagio bio jedini cjelovito pjevan polagani stavak. Njegova je izvedba pokazala kako je iskusni Goran Končar, na taj način, iz općenito tehnički zakučasto naglašena programa, ovdje stavio akcent na široki melodijski izraz, prema kojem posebno brzo manualno darovita Marija Šokota treba ubuduće usmjeriti svu pozornost.

Za cijeloga violinsko-flautističkog nastupa Marija Šokota imala je od početka smireno siguran korak prema podiju i uzoritu, danas prečesto napuštenu, serioznost u ponašanju u svirci i oko nje. Upravo obratno. Mirnoća izvedbe je, na obama glazbalima, posebice na violini, iznjedrila nesmetanu iskričavost virtuoznosti, pokazavši visok stupanj talenta u izvedbenoj lakoći i jasnost donosa.

Obje pijanistice bile su sigurne u glasovirskoj pratnji, posebice onoj u disciplini dua kod flaute.

Buran pljesak brojne publike iznjedrio je još i virtuozan dodatak na sopran-flauti, trećem instrumentu ove koncertantne večeri na kojem je nastupila Marija Šokota.


Zlatko Stahuljak

Vijenac 364

364 - 14. veljače 2008. | Arhiva

Klikni za povratak