BVSC + ACAS = HAVANA LOUNGE

BVSC + ACAS = HAVANA LOUNGE

I ovom prigodom oduševila je raznovrsnost kubanske glazbe, sviračko i aranžersko majstorstvo te sjajni vokali. Iako danas na Kubi umjesto salse i sona caruje reggaeton, u tradicionalnoj cubani uživat će još mnogi naraštaji

»Znam da ste došli plesati, ali glazba koju ćete čuti večeras puna je romantike, osjećaja i finih tonova. No, naravno, bit će i one za ples«, najavio je odmah na početku koncerta vođa orkestra čiji naziv upućuje na havansku četvrt Buena Vista, sinonim kubanske glazbene tradicije i stilova koji su popularnost stekli tridesetih godina, ali i, sufiksom, repertoarnome usmjerenju prema tradicionalnom sonu, odnosno melodijama i, općenito, laganijoj cubani.

Iako je masovna pomama za kubanskom glazbom, potaknuta sad već više od deset godina starim projektom Rya Coodera (Buena Vista Social Club), odavna jenjala, Tvornica je te večeri bila pristojno ispunjena. Razlog tomu možda leži i u činjenici da vrhunske kubanske glazbe na domaćim pozornicama nema još od velikih koncerata Ibrahima Ferrera (2004) i Omare Portuondo (2005).

Bilo kako bilo, Ferrera, Compaya Segunda i Rubéna Gonzálesa više nema, a u međuvremenu su i projekti poput Afro-Cuban All Stars, svojevrsna spin-offa Buena Vista Social Cluba, postali legendarni. I orkestar koji nam se predstavio zapravo je trženje preostale fame spomenutoga glazbenog fenomena – kombinacija dvaju članova originalne postave projekta BVSC (pjevač Julio Alberto Fernandez i svirač timbalesa Julienne Oviedo Sanchez), trojke iz sastava Afro-Cuban All Stars (pjevačica Teresa Garcia Caturla, trubači Yanko Pizaco i Daniel de Jesus Ramos Alayo), uz dodatak još pet instrumentalista i jedne pjevačice. Ako vam se učinilo kao struganje s dna bačve, niste daleko. No, s obzirom na činjenicu da s Kube, zbog nevjerojatne količine izvanrednih glazbenika, ne može doći ništa prosječnoga, i ovaj je put bilo mnogo razloga za uživanje.

Već od uvodne Chan Chan, zavodljivoga sona Francisca Repilada, vidjelo se da je riječ o vrhunskom sastavu. Sve do kraja nastupa, orkestar je svirao na tako visokoj razini da se nije moglo ocijeniti da li je bolja ritamska ili puhačka sekcija. Osobito su briljirali trubači te klavirist Rodolfo Peruchin Argudin Justiz, dok je Sanchez nevjerojatno vještim ritmom u El cuarto de Tula podsjetio na svoju ulogu u BVSC. Od mlađih snaga, najdojmljiviji je bio gitaristički dvoboj Rachida Gomeza i Maikela Ruana, potkraj nastupa.

Središnje mjesto, usprkos poodmaklim godinama, pripalo je Juliju Fernandezu i Teresiti Caturla. Iskusni pjevači zračili su zapanjujućom snagom i sigurnošću te pokazali profinjen osjećaj za tradicionalnu cubanu. Iako ne savršen, Fernandezov vokal pokazao je sve iskustvo u skladbi Amor de loca juventud, dok mu je Caturla sjajno parirala u Reconciliacion te suvereno vodila plesne brojeve. Naime, iako su prevladavali melodija i romantična raspoloženja, plesači u publici (bilo ih je mnogo iz popularne Salsotece) zaista su došli na svoje.

I ovom prigodom oduševila je raznovrsnost kubanske glazbe, sviračko i aranžersko majstorstvo te sjajni vokali. Iako danas na Kubi umjesto salse i sona caruje reggaeton, u tradicionalnoj cubani uživat će još mnogi naraštaji.

Velimir Cindrić