Bitka na Arnu

Bitka na Arnu

Uglavnom se pridržavajući Marinovih biografskih fakata, redatelj zadovoljava raskošno produciranu, no ispraznu formu, pokazujući vrlo malo razumijevanja za bit stvari

Posve ste u pravu, potpuno se slažem s vama, i ja sam ostao zatečen kad se već nakon petnaestak minuta posljednje epizode serije Libertas, pretenciozno naslovljene Smrt u Veneciji, na ekranu u krupnom planu ukazalo lice njezina redatelja i suscenarista Veljka Bulajića, koji je stao besjediti o radu s glumcima i zgodama sa snimanja u Firenci, Veneciji, Zagrebu i Istri. Iako, iznenađenje i nije bilo osobito veliko, jer su i prethodne četiri epizode trajale po vrlo skromnih četvrt sata, da bi se potrebna minutaža svake nedjelje navlačila sažecima prethodnih i najavama budućih zbivanja. Lakonski odgovor gledatelja neupućena u tegoban proces nastanka Bulajićeva filma, opterećena brojnim financijskim problemima i redateljevom bolešću, glasio bi da je nekadašnji potpisnik hvaljenih ostvarenja Vlak bez voznog reda i Uzavreli grad, utemeljitelj specifičnoga jugoslavenskog žanra partizanske epopeje inaugurirana filmom Kozara, a proslavljena za Oscara nominiranim ratnim spektaklom Bitka na Neretvi, filmaš koji je upravo zbrkanim, patetičnim i ideološki opterećenim prikazom bitke za ranjenike zaradio atribute režimskog redatelja i grandomana koji se šlepa uz dominantne društvene, konkretno političke i ideološke trendove, za potrebe serije mogao snimiti koju dodatnu scenu i tako cjelinu možda učiniti smislenijom i zanimljivijom. Nažalost, i taj dobrodušan netko morao bi naposljetku priznati da uskoro osamdesetogodišnji Bulajić, koji se režiji vratio gotovo punih sedamnaest godina nakon tek osrednje biografske drame Donator, za takvo što više jednostavno nema kreativne snage.

Dakako, komediograf i angažirani satiričar Marin Držić zvan Vidra, nekadašnji student crkvenoga prava i pisar koji je u pet znamenitih pisama firentinskom vojvodi Cosimu Mediciju i njegovu sinu Francescu žestoko kritizirao bahatu dubrovačku vlast, koji je držao da Republikom vlada »dvadeset ludih nakaza« i »dvadeset škrtaca smiješnih u očima suvremenika« te od Medicija uzaludno zahtijevao pomoć u organiziranju ustanka protiv kneza i vlastele, naš je suvremenik, odnosno svevremenik. Kao pjesnik optimistične renesanse, distanciran od pobožne tematike i upućen u javne vrline i tajne poroke dubrovačke gospode i vlastodržaca, Držić je umjetnička osobnost koja pred redatelja koji nakani gledateljima približiti njegov lik i djelo postavlja zahtjeve suptilna, promišljena i rafinirana pristupa.

No suptilnost, promišljenost i rafinman nikad nisu bile Bulajićeve vrline. U površnoj, teatralnoj, trivijalnoj, patetičnoj i u završnici napadno kičastoj slici Marina Držića Bulajić na Vidrin renesansni vitalizam i subverzivnost praćenu natruhama ironije i sumnje gleda očima školarca prestrašena opsežnom i složenom lektirom koju mora pročitati, a koju istinski ne razumije niti osjeća. Uglavnom se pridržavajući Marinovih biografskih fakata, redatelj zadovoljava raskošno produciranu, no ispraznu formu, pokazujući vrlo malo razumijevanja za bit stvari, za Držićeve misli i djela. Pretvorivši Vidru u svojevrsna renesansnog akcijskog junaka, koji bježeći Firencom i Venecijom pred ubojicama dubrovačkog cenzora poput kakva protagonista telenovele voljenoj i traljavo nasinkroniziranoj barunici Deši recitira floskule o vječnoj ljubavi i odanosti, Bulajić izgubljene Svena Medvešeka i Sandru Ceccarelli ostavlja da se koprcaju u neuvjerljivo zamišljenim i slabo napisanim likovima, za što krivnju dijelom snose i iskusni suscenaristi Mirko Kovač i Ivo Brešan. K tome, Firenca i Venecija, jednako kao i vedute Dubrovnika, pred kamerama Slobodana Trninića, Vanje Černjula i Živka Zalara, doimaju se turistički dotjerano i artificijelno, te gledatelj stalno očekuje da negdje u pozadini u luci Gruž ugleda obrise nekog cruisera ili jahte s koje Tom Cruise oduševljeno fotografira filmski set.

Da može, Marin Držić bi se svom celuloidnom liku zacijelo od srca nasmijao i povjerenstvu za film pri Ministarstvu kulture uputio e-mail sa zamolbom za temeljitijim čitanjem pristiglih scenarija i odobravanjem novih projekata.

Josip Grozdanić