Vijenac 364

Kazalište

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Dan Goggin, Nunsense, red. i kor. Mojca Horvat

4 Mary i Robert

Rijeka je Nunsenseom dobila vrlo kvalitetan mjuzikl koji će, sudeći prema premijernoj izvedbi, spojem atraktivnih songova i humornih dionica još dugo puniti riječko kazalište i zabavljati publiku

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Dan Goggin, Nunsense, red. i kor. Mojca Horvat

4 Mary i Robert


slika


Rijeka je Nunsenseom dobila vrlo kvalitetan mjuzikl koji će, sudeći prema premijernoj izvedbi, spojem atraktivnih songova i humornih dionica još dugo puniti riječko kazalište i zabavljati publiku


Sudeći prema recentnim premijernim izvedbama u Rijeci, čini se da su i Gradsko kazalište lutaka i HNK Ivana pl. Zajca uzeli u obzir činjenicu da je vrijeme maškara, te repertoarne naslove prilagodili karnevalskome duhu. HNK Ivana pl. Zajca dobilo je tako još jedan u nizu mjuzikala koji su zaredali u posljednjih nekoliko sezona.

Nunsense Dana Goggina, drugi najdugovječniji i najizvođeniji off-broadwayski mjuzikl svih vremena (1985. nagrađen za najbolji off-broadwayski mjuzikl), vješto je sastavljen prema prokušanoj recepturi toga žanra. Sadržaj se temelji na atraktivnoj, ujedno komercijalno dopadljivoj i crnohumornoj doskočici – časne sestre stigle su i u naš grad da bi izvele šou kojim prikupljaju novac za pokop nekolicine sestara umrlih nakon sveopćeg samostanskog trovanja hranom. Dok pet sestara, igrom slučaja preživjelih, izvodi predstavu, na pozornici kao dokazni materijal stoji veliki frizer u kojem se u duboko zamrznutom stanju nalaze tijela mrtvih sestara. Tijekom izvedbe saznajemo da je svih pet sestara na neki način zadojeno kazalištem: jedna je nekoć glumila, druga bila operna pjevačica, treća balerina… Nunsense je atraktivan i stoga jer se poigrava citatnošću vezanom uza svjetski slavne mjuzikle, a nudi i u riječkoj predstavi nekoliko puta vješto i duhovito iskorištenu mogućnost poigravanja lokalnim mjuziklima.

Redateljica i koreografkinja Mojca Horvat još je jednom u riječkome kazalištu potvrdila zasluženost vlastitog ugleda, a za visoku razinu profesionalnosti i uigranosti Nunsensa uvelike je zaslužno i pet vrsnih izvođačica, koje su se jednako dobro snašle u sva tri aspekta mjuzikla – glumi, pjesmi i plesu. Glumački je najsnažnija Olivera Baljak kao nadstojnica samostana Sestra Mary Regina, stalno u nastojanju da zadrži kakav-takav red. Olivera je jednostavno neodoljiva u prizoru zaraznoga smijeha, uvjetovana mirisanjem omamljujućeg pripravka, gdje njezin urođeni scenski ludizam i šarm dolaze do punog izražaja. Oliveri dostojno parira energična i vrckava Andreja Blagojević u frajerskoj ulozi Sestre Robert Anne, odrasloj u Brooklynu i sklone za časnu sestru ekscentričnim ekscesima. Sjajna je i Leonora Surian (Sestra Mary Amnezija), koja, uz iznimna glasovna dostignuća, te neke od najnježnijih prizora predstave, ostvaruje i glumački superioran prizor s velikom animiranom lutkom. Vivien Galletta (Sestra Mary Hubert) osobito osvaja žestokim završnim gospel-songom, a svima se njima skladno pridružuje i Anastazija Balaž Lečić kao krhka, baletu sklona Sestra Mary Leo. U predstavi sudjeluju i glazbenici, također odjeveni poput časnih sestara, dramaturgiju potpisuje Magdalena Lupi, scenografiju Dalibor Laginja, kostimografiju Sandra Dekanić, a oblikovatelj je svjetla Zoran Najdenov.

Sve u svemu, Rijeka je dobila vrlo kvalitetan mjuzikl koji će, sudeći prema premijernoj izvedbi, spojem atraktivnih songova i humornih dionica još dugo puniti riječko kazalište i zabavljati publiku.


Tajana Gašparović

Vijenac 364

364 - 14. veljače 2008. | Arhiva

Klikni za povratak