Vijenac 363

Glazba

Večer Alfija Kabilja, Ciklus koncerata Big Banda HRT-a, Mala dvorana Vatroslava Lisinskoga, Zagreb, 20. siječnja 2007.

U SVIJETU KRALJA

Programom je dominirao Kabiljov istančani osjećaj za melodiju, znalačka tehnika i spretno baratanje najrazličitijim ritmovima i raspoloženjima, s naročitom sklonošću efektnim arijama

Večer Alfija Kabilja, Ciklus koncerata Big Banda HRT-a, Mala dvorana Vatroslava Lisinskoga, Zagreb, 20. siječnja 2007.

U SVIJETU KRALJA


slika


Programom je dominirao Kabiljov istančani osjećaj za melodiju, znalačka tehnika i spretno baratanje najrazličitijim ritmovima i raspoloženjima, s naročitom sklonošću efektnim arijama


Big Band HRT-a već godinama uspijeva svoje koncertne sezone začiniti zanimljivim programima, u kojima veliki jazz-format spaja s najrazličitijim glazbenim vrstama, stilovima i gostima. Ovom prigodom radilo se o večeri posvećenoj djelima Alfija Kabilja, i to u segmentu, kako je stajalo u najavi, »šansone, filma i mjuzikla #2«. U slučaju tako plodna autora, program nije bilo lako sastaviti. Iznimno širok raspon stvaralaštva (zabavne melodije, šansone, glazba za kazalište, film i televiziju, orkestralna, komorna i solistička djela) Alfija Kabilja proizlazi iz autorova širokokutnog i, dobrim dijelom, kozmopolitskog pogleda na svijet, stečena studijem arhitekture, specijaliziranjem kompozicije kod Rogera Samyna u Parizu te brojnim projektima u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Madridu, Tokiju...

U prvome dijelu programa, Kabiljove šansone isprepletale su se sa songovima iz mjuzikla Madame Hamlet, Majka dobrota i Andersenove priče te temama iz filmova Kužiš stari moj i San o ruži, dok se drugi temeljito pozabavio dvama djelima s bogata popisa Kabiljovih mjuzikla (zato, valjda, ono #2) – Tko pjeva zlo ne misli (1998) i Kralj je gol (1994). Izbor je, očito, namjerno izbjegao starije favorite i Kabiljov opus magnum Jalta, Jalta (izuzev nekoliko taktova špice AK), a ravnalo se čini se i prema primjerenosti obrade za format big banda, pri čemu odmah treba pohvaliti aranžerski posao koji su, kao uostalom i dirigiranje, podijelili autor i Silvije Glojnarić.

Korektni i glasovno sposobni solisti (Jasna Bilušić, Leonora Surian, Danijela Pintarić, Dražen Čuček i MarkoS) bili su, možda, najslabija karika koncerta. Iako je izrazitih promašaja bilo malo (primjerice, loše izmjene intenziteta Jasne Bilušić u Prije ili kasnije i tipični masovni broj Hans C. Andersen, koji je, izvađen iz konteksta cjelokupnoga djela, zvučao jednolično), zasmetao je pristup pjevača koji bi trebali znati da se koncertne izvedbe opernih arija i songova iz mjuzikla ne glume. Jedini koji je to pravilo poštivao ove večeri bio je odmjereni Dražen Čuček, koji je i inače ostavio najbolji dojam.

Kao i obično, sjajan je bio Big Band, koji je s lakoćom pratio raskošnu Kabiljevu skladateljsku paletu. Najsvjetliji trenuci koncerta bili su suradnja Kabiljo – Britvić u glazbeno i tekstualno odličnoj Jedno svjetlo uvijek ima, živahan broj Slikanje (Surian, MarkoS), rasni melodiozni duet Ti si fantastičan (Bilušić, Čuček) te solo dionice Davora Križića na trubi (tema iz Kužiš stari moj) i Saše Nestorovića na alt-saksofonu (U ljubavi sa septimom).

Programom je dominirao Kabiljov istančani osjećaj za melodiju, znalačka tehnika i spretno baratanje najrazličitijim ritmovima i raspoloženjima, s naročitom sklonošću efektnim arijama, elementima koji su, u slučaju tog autora, uvijek korespondirali s kurentnim trendovima svjetskih pozornica te mu i priskrbili titulu kralja hrvatskog mjuzikla.


Velimir Cindrić

Vijenac 363

363 - 31. siječnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak