Vijenac 363

Ples

Endless love Marjane Krajač na Privremenom plesnom centru u &TD-u!

U formi sola

U međuvremenu, plesači pokušavaju animirati i informirati javnost o pozicioniranju plesa na kulturnom planu

Endless love Marjane Krajač na Privremenom plesnom centru u &TD-u!

U formi sola


slika


U međuvremenu, plesači pokušavaju animirati i informirati javnost o pozicioniranju plesa na kulturnom planu


Plesne umjetnike unatrag nekoliko godina iz gradske uprave mame obećanjem o udomljavanju struke pod instituciju zvanu Plesni centar, čiju realizaciju već nekoliko godina remeti neočekivani problem. U međuvremenu, plesači pokušavaju animirati i informirati javnost o pozicioniranju plesa na kulturnom planu, između ostaloga utječu se i metodi pretvaranja slabosti u prednost, tako što nezavidnu poziciju u kojoj se nalaze koriste za samopromidžbu. Na tom principu, Studentski centar u Zagrebu, uoči najvećega kršćanskog blagdana, odlučio je udomiti plesnu scenu programom Privremeni plesni centar u &TD-u!. Od 18. do 22. prosinca 2007. predstavljeno je pet novih radova, koji pokazuju kako plesna scena marljivo stvara i vrlo zapaženo sudjeluje u oblikovanju naše kulturne sredine. Sve predstave u prvi plan postavljaju izvođačko tijelo istražujući prostor svojeg potencijaliteta, a formom podupiru oblik sola, čak ako je u igri i trio, kao što je slučaj s predstavom Nikoline Pristaš Flashdance. Među ostalima, predstavljeni su dvojni solo Vertigo / Bloom autorica Barbare Matijević i Željke Sančanin, performans Damira Bartola Indoša Oboliišahu te premijerni solo Selme Banich Chew.

Marjana Krajač izvela je Endless love, čija je premijera bila u listopadu 2007. (ali dosad nije popraćena). Riječ je o naizgled jednostavno strukturiranu solu koji obiluje nizom izvedbenih elemenata što zajedno s naslovom pokušavaju približiti ideju tjelesnog identiteta, odnosno tjelesnih ideologija koje se pojedincu neizbježno nameću ovisno o kontekstu. Tijelo Marjane Krajač ponajprije je krhko i nježno žensko tijelo čiji se identitet uspostavlja kontrasnim napornim tjelesnim materijalom plesnog vokabulara, čija se repetitivnost pretvara u dril, odnosno u Marjanino samoostvarenje. Slijedi vremensko iscrpljivanje, odnosno iscrpljivanje izvedbenog prostora instalacijom velikoga broja biljaka lončanica, nakon čega im Marjana pjeva njemačku ariju.

Ekshibicija iscrpljivanja te ponovnoga punjenja fizičkog, mentalnog i emotivnog tijela kulminira trenutkom samozadovoljenja, zaokruživši priču u beskrajnu samoljubav – samoljubav otetu iz negativnoga konteksta u kojemu etiketirana kao slabost potencijalno ugrožava interese društva.

Maja Marjančić

Vijenac 363

363 - 31. siječnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak