Promjena kao izvedba

Promjena kao izvedba

Uzimajući kao libreto knjigu Gabora Karačonja Komentari o Ji Đingu, autorski je tim stvorio poetičan svijet u čijem je središtu dinamična kozmologija promjene

Izvedbom najnovijega komada Josefa Nadja Međučin 15. prosinca 2007. simbolično je markirana prva godišnjica postojanja Regionalnog kreativnog atelijera u Kanjiži. Zamišljen kao platforma koja bi trebala osigurati uvjete za razvitak, promociju i produkciju različitih kulturnih projekata, Atelje smješten na krajnjem sjeveru Vojvodine jedinstveno je mjesto afirmiranja suvremenih umjetničkih strategija u ovom dijelu Europe te će u budućim godinama zasigurno postati toposom raznolikih susreta i snažne komunikacije. U tom smislu, odluka Josefa Nadja da dio svoje produkcije iz Orléansa – gdje je već trinaest godina direktor Nacionalnoga koreografskog centra – preseli u Kanjižu, gest je kojim uvaženi umjetnik ne potvrđuje samo svoju usidrenost u panonsko djetinjstvo, nego svjedoči i o želji da rodnom gradu vrati kreativni dug.

Tog zimskog dana u prosincu publika, koja je po mećavi pronašla put kroz bijelu ravnicu do Kanjiže, bila je zavedena najnovijom Nadjovom scenskom kreacijom koja izrasta iz međusobne improvizacije plesača i glazbenika te nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nesvakidašnjim postupkom usporednoga rada na pokretu i glazbi, Nadj napušta dosadašnju praksu kojom je prvo utvrđivao koreografski materijal, dovodeći ga tek pri kraju procesa u vezu s glazbom i na taj način sugerira pomak u umjetničkom promišljanju. Iako je Međučin svojevrstan rad u nastajanju, nova dramaturško-readateljska strategija pokazuje se zanimljivom jer korespondira s tematskim obzorom knjige promjene koja je u svojoj kombinatorici beskonačna, kao što su to i moguće varijacije odnosa između pokreta i uživo izvedene glazbe. Tri izvedbe u razdoblju od 15 do 19 sati pokazale su koliko se materijal razlikuje od slučaja i publike i koliko je promjena strukturalni dio sama komada. Ipak, usprkos tomu što je riječ o koreografiji zasnov

anoj na improvizaciji, i plesači i glazbenici pokazali su zavidnu razinu spremnosti, što je rezultiralo izrazito harmoničnom scenskom kreacijom. Sam projekt trebao bi biti završen do ožujka ove godine te premijerno izveden u Francuskoj. Hrvatska publika Nadjove je predstave imala prilike gledati više puta do sada na Tjednu suvremenoga plesa i jednom na Festivalu svjetskog kazališta. Nadajući se da će se ta praksa nastaviti i u budućnosti, ostaje nam da se u međučinu i sami pripremimo te spretni i spremni kao Nadjovi izvođači dočekamo taj jedinstveni teatar promjene.

Andrej Mirčev