POPRIŠTE NOVIH PORUKA

POPRIŠTE NOVIH PORUKA

Bućan se poigrava i vlastitim medijem, bacajući rukavicu u lice onima kojima su grafika, plakat i crtež nešto bitno drukčije od slikarstva. Za njega je uvijek riječ o slici, bez obzira na tehnički postupak, i mogućnostima koje dvodimenzionalnost plohe kao temeljna osobina medija omogućuje

Na ispraćaju 2007. godine Boris Bućan predstavio se publici s dvadeset sedam akrilika na papiru veličine 3000x1500 mm, koje je donirao Kabinetu grafike HAZU. Izložba Evo vam nastavlja se na prethodnu Bućanovu izložbu Lovac na ljudske glave, održanu u ožujku i travnju 2007, kako svojim likovnim izrazom, tako i preispitivanjem ljudskog i stvaralačkog identiteta.

Crnim akrilikom i energičnim potezima debelim kistom na bijelom papiru umjetnik je uprizorio igru svijetlog i tamnog, dajući jednaku vrijednost i potezu i podlozi. Time se u oku promatrača neprestano izmjenjuju odnosi punog i praznog kao oblika i energije koja ga zgušnjavanjem stvara, dinamizmom pokreće ili rasplinjuje. Amorfnom crno-bijelom Bućan suprotstavlja zlatno i crveno, kojima oblikuje slutnju figurativnog i ispisuje znakove (tekst naslova slike) koji tu slutnju opredmećuju. Kombinacijom apstraktnog ekspresionizma, figuracije i teksta autor miri automatizam i htijenje, snagu nekontrolirane geste, figuraciju i znak. U odnosu između ne-boje (crnog i bijelog) i boje (zlatnog i/ili crvenog) kao da se očituje ne samo dijalog i jednakovrijednost svjesnog i nesvjesnog, »afektivne anime i oblikotvornog animusa« (Margareta Sveštarov Banov) nego i svojevrstan obrat u kojem se ono racionalno, konceptualno (figuracija i znak) crvenom i zlatnom – bojama moći i strasti – očituje kao prividno kontrolirana snaga, a ono potisnuto i zarobljeno kao nadmoćna, nekontrolirana sila koja gospodari htijenjem, strahovima i imaginacijom. Metamorfoza se odvija u obama smjerovima: bezoblično se pretvara u oblik, oblik ponovno u ne-oblik, ludilo se preoblikuje u logos, u logosu se očituje ludilo, slika postaje pismo, pismom se razaznaje slika. Poigravajući se s poznatim jezičnim sintagmama (Juče si bik strašno lep, Novi zatvor je dobio Zagreb. Hura, Kulturni centar »Drug Tito«), autor ironično intervenira u uobičajena značenja i time razgolićuje označitelja. Bućan se poigrava i vlastitim medijem bacajući rukavicu u lice onima kojima su grafika, plakat i crtež nešto bitno drukčije od slikarstva. Za njega je uvijek riječ o slici, bez obzira na tehnički postupak, i o mogućnostima koje dvodimenzionalnost plohe kao temeljna osobina medija omogućuje.

Korice kataloga sa slikom Porschea i Ferrarija ironijom polemiziraju s (našim) svijetom potrošačkog mentaliteta opijenim pohlepom. Više, još, veće, brže, snažnije...! To je svjetonazor Porschea, to su vertikale suvremenoga društva. Njih nikada dovoljno jer ne uspijevaju ispuniti prazninu koja zjapi zbog nerealizacije čovjekova istinskog potencijala. Bućan ne traži nadahnuće u čudesnome, nego u običnom, ponekad i odbačenom. U dijalogu s onim što je ovdje i sada umjetnik osvjetljava vlastiti identitet, ljudski i stvaralački, transcendirajući svoj smisao. Evo vam prometejski osvjetljava istost onoga kako jesmo i što jesmo. Ova izložba istodobno je dar i (neugodan) udarac istine od koje tako rado bježimo, ne želeći da se poput balona od sapunice raspline naša iluzija o vlastitoj veličini.

Anita Zlomislić