Maštovita zrcala

Maštovita zrcala

Pijanist Davor Kajfeš na CD-u Mirrors predstavio se nizom skladbi i aranžmana dokazavši da je jedan od ne baš mnogobrojnih pijanista sposobnih za izvođenje solističkih recitala

Dugogodišnji član Plesnog orkestra RTV (današnjeg Big Banda HRTV) i umjetnički vođa legendarnog Zagrebačkog jazz kvarteta, pijanist Davor Kajfeš već godinama djeluje u Švedskoj. Nakon raspada Zagrebačkog jazz kvarteta 1967. skrasio se u Stockholmu, gdje je nedavno proslavio tridesetu obljetnicu neprekidnog djelovanja na University College Of Dance And Coreography, gdje podučava, svira i sklada za ples, surađujući s perkusionistom Rupertom Clemondoreom. U Zagrebu se tek u sklopu nekih projekata i koncerata pojavljuje kao solist, ili u posljednje vrijeme s nadarenim sinom, trubačem Goranom. Premda u krugovima džezista naše mlađe generacije pomalo zaboravljen, javio se nedavno uspjelim diskom kao dobrim podsjetnikom na jednog (još našega!) glazbenika, koji je godinama bio među najboljim hrvatskim pijanistima jazza u bivšoj državi. Pa tako valja podsjetiti da je uz već spomenute obveze pratio gotovo sve gostujuće soliste, kao što su bili: Art Farmer, Big Joe Turner, Buck Clayton, Svend Asmussen, a u inozemstvu Alice Babs, T-Bone Walker, Red Mitchell te u sklopu turneje grupe American Folk Blues Festival američka blues-vokalistica Helen Humes. Kao solist i član trija Kajfeš je s američkim kontrabasistom Redom Mitchellom nastupio na uglednom međunarodnom festivalu u Montereyu u Kaliforniji.

Diplomant zagrebačke Muzičke akademije, Kajfeš se predstavio i nizom skladbi i aranžmana postavši i jednim od ne baš mnogobrojnih pijanista sposobnih za izvođenje solističkih recitala. Dokazuje to već i uvodnom rilom svoga diska Mirrors u izvedbi originala Arnold’s Orbit garnirana finim harmonijskim rješenjima. Klasičnu baladu Theloniousa Monka ‘Round About Midnight poznajemo iz niza izvedbi, u kojima razni interpreti zadržavaju nekoliko obveznih dijelova originala. Kajfeš taj koncept ponešto mijenja, zadržavajući neke bitne elemente predloška, mijenjanja i tempa uvodeći u temi i neke ritmički zanimljive i izvorne crte, te je riječ o nedvojbeno originalnoj zamisli u pristupu jamačno najpoznatijem Monkovu djelu. Kajfeš je bio rodbinski vezan, pa tako i pod stanovitim utjecajem, glasovitog američkog pijanista i skladatelja Johna Lewisa, kojem posvećuje skladbu Hommage To John. Skladba i izvedba odišu razumljivo stanovitom preuzetnošću i osjećajem istinskog divljenja prema jednom od svojih uzora te je i logičan njezin komorni značaj. Eksperimentiranja s kombiniranim metričkim formulama bilo je još prije pedesetak godina u djelovanju Zagrebačkog jazz kvarteta. Kajfeš dio toga nastavlja sada u izvedbi skladbe Collision, pri čemu ga uspješno slijedi sin Goran.

Tema In Walked Bud Theloniousa Monka temeljena na be-bopu bila je nekad također sastavni dio repertoara Zagrebačkoga jazz kvarteta te se u solističkoj verziji našla i na disku Mirror s naglašenim basovima u improviziranim korusima koji su u pojedinim trenucima gotovo na granici tradicionalnoga stride piano stila sviranja glasovira. Od Monka Kajfeš kreće potom prema jednom drugom i drukčijem pijanistu i skladatelju, Billyju Strayhornu, inače autoru niza prelijepih melodija, i bira jednu od najpoznatijih, Lush Life. U izvedbi te skladbe Kajfeš ponovno demonstrira već provjereni smisao za jazz-interpretaciju, ali i estetiku jazza, te maštovitost u shvaćanju materijala. U tri je izvedbe Davor Kajfeš na disku potražio suradnju sina trubača Gorana. Izbrusivši već prije blues kao integralni dio jazza prenio ga je i na sina, koji svirajući sordiniranu trubu skladbu Lim supotpisuje s P. Johanssonom i J. Robertsonom. Program je diska zaokružen dvjema klasičnim skladbama Johna Coltranea Giant Steps i Theloniousa Monka Well You Needn’t. Diska Mirrors u nas dakako nema, šteta, jer još jednom dokazuje stvarne jazz-domete pijanista Davora Kajfeša skrivene od nas negdje daleko u Stockholmu. Disk je likovno opremio naš istaknuti slikar i grafičar Ivan Picelj.