Iz škrinje vremena

Zvonimir Bartolić, Sibila. Knjiga gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu. Matica hrvatska, Čakovec – Zagreb, 2007.

Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu ponovno nas je obradovao vrijednom knjigom. Potkraj prošle godine jedan od najagilnijih matičara, Zvonimir Bartolić, objavio je u nakladi MH rukopisno djelo iz 17. stoljeća, ilustrirani manuskript zvan Sibila, pod naslovom Sibila. Knjiga gatalica Zrinskog dvora u Čakovcu. Djelo je pripadalo hrvatskoj banici, grofici Katarini Frankopan Zrinski (1625–1673), ženi bana Petra Zrinskog i sestri markiza Frana Krste Frankopana. Sibila je slučajno sačuvana, nakon što su austrijski generali 1671. opljačkali sva imanja i sva kulturna dobra obitelji Zrinski i Frankopan. Riječ je o divot-izdanju, čak monumentalnom za naše prilike, djelu koje je dragocjen izvor za hrvatsku književnu i jezičnu povijest 17. stoljeća.

U predgovoru Bartolić ističe kako navedena Sibila »najljepši rukopis starije hrvatske književne baštine – koja nakon više od jednog stoljeća kako je poznata, a više od tri i pol stoljeća kako je nastala, izlazi pred hrvatsko općinstvo.«

Prvi dio knjige čini preslik izvornika Sibile. Djelo je ukrašeno lijepim likovnim prilozima nepoznatog slikara. O tome piše Bartolić: »U povijesti hrvatske književnosti poznato je oslikavanje glagoljaških rukopisa. Među latiničkim hrvatskim rukopisima Sibila je iznimka po bogatstvu i ljepoti ilustrativnog materijala kao i po grafijskoj uređenosti, što nam govori o njegovoj svojevrsnoj reprezentativnosti.« Sibila je bila namijenjena životu na dvoru Zrinskih. Jezik kojim je pisana pripada ozaljsko-čakovečkom krugu. Autor smatra da su na prvoj stranici Sibile u slikarskoj kompoziciji prikazani Petar i Katarina Zrinski. Zaključak se temelji na logičnoj pretpostavci kako se u društvu lika koji prepoznajemo, zahvaljujući onovremenim portretima, kao bana Petra, nalazi njegova žena, grofica Katarina. Zbog čega bi grofica u Sibili koju je sama naručila dala pored svoga muža naslikati drugu ženu? To bi značilo da je ovo prvi i dosad jedini autentični portret Katarine Frankopan Zrinski.

Budući da je Sibila rukopisno djelo, Bartolić donosi i transkripciju suvremenom ortografijom. Slijede Pribilježbe uz čitanje Sibile, u kojima se donosi njezin glasovni sustav. U tekstualnom dijelu autor navodi argumente kojima dokazuje da prevoditelj djela nije banica Katarina. Sibila je pravi rudnik za proučavanje hrvatske toponimije 17. stoljeća. Autor donosi cjelovit popis naziva mjesta navedenih u gatalici. Slijedi i tumač manje poznatih riječi. Djelo je Bartolić opskrbio studijom Sibila. Knjiga gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu. U studiji je dokazao kako je riječ o prijevodu, »bolje rečeno preradbi mađarske gatalice Fortuna«, a u djelu se očituju prilike u zemlji toga vremena, a poglavito se to vidi kada je riječ o hrvatskim toponimima.

Na kraju divot-izdanja nalazi se sažetak na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku te podaci o autoru djela.

Ne treba se rasipati superlativima, ali djelo koje smo prikazali zaslužuje najvišu ocjenu. Smatramo da bi ga trebala imati u svome fundusu svaka hrvatska knjižnica. Zvonimiru Bartoliću pripada zahvalnost svih koji vole i poštuju hrvatsku kulturu, jezik i baštinu.

Đuro Vidmarović