Dvojezični most talijanske i hrvatske književnosti

Dvojezični most talijanske i hrvatske književnosti

»LettereArtiScienze«, gl. ur. Flavio Quarantotto, br. 9, Caserta, Italija

»LettereArtiScienze« multimedijalni je časopis koji tromjesečno izlazi u CD-ROM-DVD–izdanju u čijem se privitku nalazi tiskani svezak časopisa od sto stranica. Na CD/DVD-u prikupljeni su članci i studije, koje prate odgovarajuće slike, zvukovi, filmovi; u privitku su sintetizirani sami, više ili manje opsežni, tekstovi. Časopis je počeo izlaziti 2006; nedavno je objavljen broj 9. Časopis je podijeljen u nekoliko cjelina, koje obrađuju različite grane umjetnosti (glazba, slikarstvo, kinematografija…), literarne i filozofske studije, znanstvena istraživanja. Dio časopisa koji prati područje hrvatske kulture i literature uređuje Amedeo Di Francesco, redovni profesor mađarsko-finske literature na Sveučilištu L’Orientale u Napulju.

Dosad su objavljeni ovi članci koji se odnose na hrvatsku književnost, svi u autorstvu Arianne Quarantotto: Ti si ništa Vladimira Kovačića (prijevod i kritički osvrt); Aulularia od Plauta i Skup Marina Držića (studija međuodnosa dubrovačke i talijanske kulture u tragu latinskog teatra); Đavo gospodina Andrije Petrovića, od Ulderika Donadinija (prijevod i kritički osvrt); Afera Zuzorić (studija karaktera kroz tekstove Gučetića, Tassa i Boccabiance); biografija Vesne Parun i prijevod pjesme On je rijeka, a ja sam more/Lui č il fiume, io il mare

Svi su tekstovi objavljeni u izvorniku na hrvatskom jeziku s usporednim prijevodom na talijanski jezik. Zapažam širok raspon (i vremenski i tematski) interesa Arianne Quarantotto za hrvatsku književnost. Posebno, dakako, u relacijama i vezama s talijanskom književnošću. Čitajući navedene eseje, pisane iz talijanske perspektive, nije nevažno promatrati u istoj razini, dakle sinkroniji, Cvijetu Zuzorić (1552–1600), Nikolu Vitova Gučetića (1549–1610) i Torquata Tassa (1544–1595) te posebno Marina Držića (1508–1567) i naknadno, iz jedne druge perspektive, odvojeno Tituša Brezovačkog (1757–1805), Vladimira Kovačića (1907–1959), Ulderika Donadinija (1894–1923) i Janka Polića Kamova (1886–1910). Cijeli mali kompendij hrvatske književnosti u rasponu od pet stoljeća. Rekao bih da takav široki, studiozni koncept u hrvatskoj kulturi nije nepoznat, o tome zorno svjedoče radovi naših istaknutih talijanista Mladena Machieda, Tonka Maroevića, Nedjeljka Fabrija i mnogih drugih. Iako nisam talijanist, njihovi su me tekstovi uvijek fascinirali i pozivali na bolje upoznavanje nama susjedne, bliske i vrlo bitne kulture s kojom do danas nismo ostvarili dijalog koji je bio nužno potreban. Sjetimo se, recimo, Slatkogorke Italije – tri desetljeća s piscima (1999) Mladena Machieda, Zrcala adrijanskog (1989) Tonka Maroevića, antologije Posljednji dio puta (1984) Nedjeljka Fabrija, te vrlo važne knjige Hrvatska – Italija: stoljetne veze: povijest, književnost, likovna umjetnost (1997) autorica Lovorke Čoralić, Natke Badurina Škerk, Ivane Prijatelj Pavičić i Smiljke Malinar te dakako brojna druga izdanja. Mislim kako nas Talijani zapravo nisu imali prilike upoznati te da o nama znaju jako malo; velik je nerazmjer između objavljene talijanske književnosti u Hrvatskoj i hrvatske književnosti u Italiji. Ipak, nove okolnosti stvaraju pretpostavke za suradnju na ravnopravnoj razini.

U sljedeća dva broja za 2008. godinu u časopisu »LettereArtiScienze« predstavit će se u dva tematska bloka studije o Janku Poliću Kamovu (1886–1910), prijevodi njegovih putopisa i kratkih priča, a zasebno će se objaviti i analiza mita komedije Matijaš grabancijaš dijak Tituša Brezovačkog (1757–1805) u mađarskoj okolini.

Glavni je urednik i osnivač časopisa Flavio Quarantotto, bivši inspektor Ministarstva obrazovanja i znanstveni urednik IRMC-a – Instituta za istraživanje komunikacija i multimedijalnosti u pokrajini Caserta. On je i autor računalnoga programa za elektronsko izdanje časopisa.

Suradnici su časopisa znanstvenici, pjesnici i umjetnici svjetskoga glasa iz različitih dijelova svijeta. Svakako, riječ je o vrlo ambicioznu projektu koji je u uredničkom i suradničkom krugu okupio relevantan broj istaknutih znanstvenika i umjetnika pa bi mogao vremenom zauzeti veći udio u kreiranju kulturnih ideja i strategija na Apeninskom poluotoku. Osobito je važan i dobro osmišljen multimedijalni dio koji dopunjava tiskani dio časopisa različitim fotografijama, ilustracijama, reprodukcijama umjetničkih djela u boji, snimljenom glazbom, filmovima i audiozapisima.

Osim u Italiji, časopis ima redakcije i u Kanadi, Venezueli i Francuskoj. U tijeku je osnivanje uredništava u Austriji, Češkoj, Sjedinjenim Državama, Mađarskoj te u Hrvatskoj sa sjedištem u Rijeci, koje će voditi Patricia Alberini. Poželimo im uspjeh u budućnosti jer svaki novi broj toga časopisa bit će prilog našem boljem međusobnom upoznavanju.

Mladen Urem