Dijabolični nokturno

Dijabolični nokturno

Gospodin Brooks (Mr. Brooks), 116 min, SAD, 2007, Blitz

Neobična, nesvakidašnja mješavina bizarnog i satiričnog, crnohumornog i apsurdnog, Gospodin Brooks psihološka je high-koncept drama, zapravo žanrovski neuhvatljivo djelo s primjesama trilera i komedije, vrlo noarovske atmosferičnosti i campy-aure, s mnoštvom referencija (čak i evokacijom Kluba boraca, primjerice) i dojmljivim antijunakom. Svojevrstan spoj američkog psiha, Toma Ripleyja i Hanibala Lectera, kompleksne amoralne mračnosti i vrhunske inteligencije, gospodin Brooks izborom tumača Kevina Costnera (i njegova animalnog, no ipak komplementarnog aspekta Williama Hurta) dobiva dodatnu, složenu, nadrealno-začudnu komponentu. Stoga je prava šteta da film nije ostao na smjernici propitivanja Brooksa i vlastite mu savjesti i izbacio policijski podzaplet. Ipak, iako ne izvrstan, Gospodin Brooks nesporno je zanimljiv ostvaraj, dijabolični nokturno Brucea A. Evansa, navodno prvi u trilogiji.

Umjetnički promišljeno

Predvečerje (Evening), 117 min, SAD / Njemačka, 2007, Discovery

Sofisticirana i meditativna književna adaptacija za art-publiku, čiji je supotpisnik, uz spisateljicu Susan Minot, i scenarist Sati Michael Cunningham, dok se režije prihvatio legendarni snimatelj Lajos Koltai. Prekrasna fotografija, sporadično nadrealna ugođaja, pritom i jest jedan od najvećih aduta Predvečerja (poglavito uvodna scena s Vanessom Redgrave koja na doku promatra brodicu što se udaljava, odnosno ona sobe ispunjene treperavim krijesnicama), baš kao i vrhunska glumačka ekipa (Glenn Close, Meryl Streep, Eileen Atkins, Toni Collette, ali i Patrick Willson, Claire Danes). Flash-forward eliptične i, čini se, pomalo proizvoljne strukture, s daškom prustovsko-vulfovskoga senzibiliteta, film propitkuje multigeneracijske odnose, poglavito one majki i kćeri, no u prvome redu čovjekovu smrtnost i ono što je u životu istinski važno, čineći to znalačkom emotivnom učinkovitošću.

New-age slikovnica

Posljednja Mimzy (The Last Mimzy), 90 min, SAD, 2007, Continental

Prema Mimzy Were the Borogoves Lewisa Padgetta iz 1943, kratkoj sci-fi priči nadahnutoj pjesmicom The Jabberwocky Lewisa Carrolla iz Alise s onu stranu ogledala, nastala je dječja znanstvenofantastična pustolovina ponajprije vješta producenta (trilogija Gospodar prstenova), a potom i redatelja Roberta Shayea (koji je znalački u djelce ukomponirao i real-life fotografiju Alice Liddell (iz 1860) s protagonistom svoga filma – dugovječnim imaginarnim antiknim zecom, punjenom igračkom Mimzy, u naručju). Završnica u stilu E.T.-a i ekološke poruke, Posljednja Mimzy je poput slikovnice spiritualizma new-agea, s natuknicama o tibetanskim mandalama, putovanjima kroz vrijeme i alternativne svjetove, telekinezi, telepatiji i levitaciji, no nažalost njezina radnja, kao ni atmosfera, ne ostaju dosljedni takvim zadanostima, ubacujući nepotrebne distrakcijske rukavce ionako nerazrađenoj naraciji i likovima, te ostavlja dojam nevješto realizirana ostvaraja, koji ipak zadovoljava kao prijepodnevna dječja televizijska razbibriga.

Neonoarovski mehanizmi

Kratko sjećanje (The Lookout), 102 min, SAD, 2007, Continental

Redateljski prvenac cijenjenoga scenarista i suscenarista Scotta Franka (Specijalni izvještaj, Daleko od očiju, Ponovno mrtva), svojevrsna je neonoarovska drama, s naglasakom na karakterizaciji i psihologizaciji, a manje samoj akciji i trilerskim mehanizmima. Neizbježno u usporedbu prizivajući Nolanov Memento, Kratko sjećanje ipak biva lišeno njegove strukture slagalice i pokazuje se kao izrazito i neobično pravocrtan rad, što u današnje doba bombardiranja što spektakularnijim i agresivnim artističkim rješenjima čak i osvježava. Ipak, još je riječ o osrednjem, gledljivu, no mlaku djelcu, a kao poseban mu plus treba istaknuti zanimljivoga Matthewa Goodea, dosad mahom u ulogama aristokratskih, uštogljenih i inteligentnih mladaca (Zamisli nas zajedno, Završni udarac) u ulozi karizmatičnoga zlikovca.

Katarina Marić