CITATI I ASOCIJACIJE

Izložba Dženise Pecotić Iz pravoga kuta, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 20. studenoga 2007 – 31. siječnja 2008.

CITATI I ASOCIJACIJE

Dženisa Pecotić svjesno kombinira teški materijal s lakim, metal s tilom, kožu sa svilom, ali na način koji odaje majstoricu povijesnih kostima svih prošlih stilskih epoha

Gotovo se svakodnevno pitamo mogu li se moda, arhitektura, skulptura / objekt i istančano doživljavanje likovnosti spojiti u s(p)retni vizualno-taktilni amalgam koji nije pretenciozan i estetski izvitoperen, a istovremeno nosiv u nekim svakodnevnim prilikama. Gdje su granice na kojima modni dizajn prerasta u šokantni pseudoelitistički larpurlartizam, ili kreativna vizija modnog dizajnera pada na prvom, osnovnom pragu nepoznavanja anatomije ljudskoga tijela i zahtjevna zanata šivanja. U sklopu projekta Modni dizajneri u stalnom postavu MUO kostimografkinja i modna dizajnerica Dženisa Pecotić ponudila je promatračima nešto što ne samo da u muzeološko-likovnom smislu moramo s dubokim poštovanjem nazvati izložbom, nego se svojom malom retrospektivom / obljetničkom izložbom suvereno nametnula kao neupitna stvaralačka osobnost na hrvatskoj modnoj sceni, koja na nekoliko razina savršeno razumije interdisciplinarne zavoje između mode, dizajna, povijesti stila, tradicijske baštine, arhitekture i likovnosti.

Izloživši zapravo malen broj kreacija s trima različitim pričama, umjetnica rijetkom suverenom lakoćom poseže za citatima i idejama iz drugih likovnih žanrova i medija, dajući s vlastitim kreacijama nekim drugim likovnim dionicama novi život. Prva cjelina haljina/objekata nadahnuta je baletnim suknjicama od tila, narodnim pregačama, secesijskim i art-déco kikljama te tradicijskom nošnjom s otoka Suska, ali završni pečat daju im biljni motivi njemačkoga skulptora i fotografa Karla Blossfeldta, koji su preuzeti kao izvorne fotografije bilja iz tridesetih godina 20. stoljeća i digitalno otisnuti na taft-svili kao uzorak. Ručno bojen crveni til (oko 80 m tila u svakoj haljini!) nježno je ukroćen slojem najtanjega mogućeg svilenog organdija iz Lyona, čijoj osjetljivoj strukturi Dženisa kontrapunktira srebrne detalje poput lišća i morskih zvijezda koji su crvenim koncem našiveni na haljine. Drugu cjelinu čine haljine sa srebrnim žičanim pletivom njemačkog umjetnika Wernera Zimmermanna Fesslera, kojega je Dženisa upoznala 2005. u Grazu, preuzevši od njega nekoliko izvornih srebrnih struktura kao integralni ready made vlastitih kreacija. Na podlozi od srebrnom bojom tretirane kože, što će u kombinaciji s Fesslerovim komadima prerasti u široko remenje s dodacima za ženske sitnice, umjetnica gradi modele od sivoga tila i zeleno osjenčanih blagih nijansi svilenog organdija, čemu je daleko nadahnuće slavni Leon Bakst, koji je za ruski balet u Parizu radio avangardne kostimografije i scenografije. I u ovoj cjelini Dženisa Pecotić svjesno kombinira teški materijal s lakima, metal s tilom, kožu sa svilom, ali na način koji odaje majstoricu povijesnih kostima svih prošlih stilskih epoha.

Možda arhitektonski i prostorno vizualno najčišća, ali meni osobno stoga i vizualno odveć savršena, jest minimalistička crno-bijela kolekcija haljina, koja u sebi istovremeno nosi asocijacije na japansku tradiciju odijevanja, starogrčku žensku odjeću punu lelujavih nabora; odnosno, istovremeno na princip hladnog umatanja i kroćenja ženskoga tijela, ali i disanja puti kroz fini bijeli svileni organdij. Suvremena je arhitektura prava velika tema ove cjeline, jer Dženisa na nježni bijeli organdij digitalno otiskuje u crnom spektru skice i idejne nacrte arhitekta Nenada Fabijanića i Sonje Tadej, s ponekim crvenim akcentom! Crno-bijele trake, koje modelima daju kostur i statiku na tijelu, dinamizirane su malim štapićima od srebrne plastike, koji su mjestimice aplicirani ili trgani čak s organdija. Te haljine-skulpture / objekti koji su postavljeni tako da se okreću 360 stupnjeva, stvarajući igru svjetla i sjene, ponovno funkcioniraju kao nepretenciozni modni izlošci čija nosivost nije upitna.

Bez obzira na zasićenost obiljem citata i asocijacija koji su utkani u radove Dženise Pecotić, njezino se majstorstvo iskazuje upravo u tome da sve to znanje, ideje i stilsko-vremenske pragove u izloženim kreacijama gotovo i ne osjećamo. Točnije, ne osjećamo koliko je truda, vremena i talenta utrošeno u izradu svakog pojedina modela, kao da je svaka haljina nastala u jednom dahu, u nekoliko minuta. Jer, ni na jednomu modelu nema slabih mjesta ni slabih točaka, zanatskih propusta – a to što ih ne mogu nositi žene čije mjere nadilaze 95-65-95 nije naša zajednička greška!

Iva Körbler