Sjećanja namjesnika

Sjećanja namjesnika

Erazmo Handel, Sjećanja, prev. Vlasta Švoger, Dom i svijet, Zagreb, 2007.

Uvijek se sa zadovoljstvom prima svaka knjiga koja osvjetljava prošlost Dalmacije i njezinih ljudi. Burna prošlost, koju je veoma obilježila prisutnost raznih stranih vlasti i uprava, ostavila je trajni pečat na ljude i prostor, gospodarstvo i ukupni život na tom prostoru. Pošto su naše znanje i dojmovi o prošlosti često nedostatni ili djelomični, svakako je potrebno prihvatiti i pohvaliti svaku knjigu koja nam pomaže da ugradimo dodatni komadić znanja o prošlosti u njezin izniman mozaik.

Posebno nas uvijek zanimaju ideje i mišljenja koje drugi imaju o nama. Tzv. znanje o drugom, odnosno dojmovi koje bilježe stranci o nama, našoj kulturi i životu, posebno su dragocjena, jer nam daju sliku koju mi domaći ponekad ne vidimo ili je nismo sposobni realno uočiti. Među takva djela svakako pripadaju Sjećanja Erazma Handela, koji je unutar povijesti dalmatinskih namjesnika tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, nakon niza namjesnika, vojnih časnika, ostao zapamćen, s jedne strane, kao prvi civilni dalmatinski namjesnik kratka mandata (1902–1905) te, s druge strane, kao energični eksponent bečke centralističke politike. Knjigu je priredio Marko Trogrlić, mladi profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu.

U uvodnoj studiji Erazmo Handel i njegovo doba u Dalmaciji Trogrlić nam donosi sliku Dalmacije za vrijeme namjesnika Erazma Handela, Austro-Ugarske pokrajine odijeljene od središnje Hrvatske, koja se bori sa svojom gospodarskom zaostalošću i siromaštvom, što pogoduje čestom i tragičnom iseljavanju njezina pučanstva u prekomorske krajeve. Na sve to bečka središnja vlada nema odgovora nego, naprotiv, putem namjesnika još zaključava carsku kasu i tako produbljava agoniju napaćene Dalmacije. U tom svjetlu Handela su vrlo loše primili dalmatinski zastupnici u Zemaljskom saboru u Zadru, administrativnom središtu pokrajine, a posebice nakon namjesnikovih pokušaja jezične reforme kojom nameće njemački jezik upravnim ustanovama koje komuniciraju sa središnjom vladom u Beču. U tzv. namjesničkoj aferi, koja je izbila u kolovozu 1904. nakon što se proširilo kako je Handel izjavio da »časna riječ u Dalmaciji ne znači mnogo«, namjesnikova neomiljenost doseže vrhunac, što se pokazalo odlučnim prosvjedima kako javnoga mnijenja tako i zastupnika u Zemaljskom saboru, nakon čega je namjesnik Handel povučen s namjesničke dužnosti u Dalmaciji na drugu dužnost – za njega čak i povoljniju – onu, naime, namjesnika Gornje Austrije.

U nastavku knjige donesena su Handelova Sjećanja u kojima autor opisuje svoj život s posebnim osvrtima na političke funkcije koje je obnašao unutar karijere. Doima se posebno intrigantnim njegovo poglavlje o vlastitom namjesničkom razdoblju u Dalmaciji, u kojem donosi zapažanja o stanju u toj pokrajini, o njezinoj burnoj prošlosti i svojoj kratkoj političkoj funkciji koju je tu obnašao. Dalmacija je po njemu bila siromašna pokrajina: »gladovanje i potpuni nedostatak pitke vode bili su pojava, koja se na velikim područjima ponavljala svake godine, beznadno zaduživanje kod agrarnih lihvara bilo je pravilo, stambene prilike koje se uopće ne daju opisati, u mnogim dijelovima zemlje malarija je stanovništvo iscrpljivala psihički i fizički«. Za državne službenike u pokrajini Handel navodi da postoji »staromletačka predodžba« da im se prihodi i prednosti nipošto ne iscrpljuju sa službenim prihodima od plaće. Namjesnik smatra da u Dalmaciji treba provoditi politiku strogoga prosvijećenog apsolutizma po uzoru na maršala Marmonta, koji bi promicao materijalnu i duhovnu kulturu i napredak. Pozitivnim mu se čini područje bivše Dubrovačke Republike, gdje su ostali jasni tragovi razborite i stroge očinske skrbi za dobrobit onima kojima se vlada.

Pišući Sjećanja u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Handel može s hladnim odmakom govoriti o dalmatinskim strankama, o njihovoj žestokoj političkoj borbi, o nastanku politike novog kursa, koja će obilježiti predratni život središnje Hrvatske i Dalmacije… Premda ga za Dalmaciju vežu negativna iskustva i politički neuspjeh, Handel tvrdi da je poslije, nakon odlaska iz Dalmacije, često nailazio na priznanje i razumijevanje »mnogih razboritih Dalmatinaca«. Njegova Sjećanja svakako su zanimljivo štivo za sve one koji se zanimaju za dalmatinsku povijest te će zasigurno naći brojnu čitateljsku publiku kako u stručnoj tako i ostaloj našoj za povijesne teme zainteresiranoj javnosti.

Mateo Bratanić