Vijenac 362

Glazba

Filmska glazba: Ljubav u doba kolere (Love in the Time of Cholera), red. Mike Newell, sklad. Antonio Pinto

Sjajna Shakira

Filmska glazba: Ljubav u doba kolere (Love in the Time of Cholera), red. Mike Newell, sklad. Antonio Pinto

Sjajna Shakira


slika


Za prvu filmsku adaptaciju čuvenoga romana Ljubav u doba kolere Gabriela Garcie Márqueza glazbu je skladao brazilski kompozitor Antonio Pinto. On je relativno nepoznat u zapadnim krugovima, dijelom zato što se u njegovoj filmografiji (dvadesetak filmova) uglavnom nalaze filmovi s latinoameričkoga govornog područja – iznimka su jedino Savršeni stranac Jamesa Foleya, Gospodar rata Andrewa Niccola te Ljubav u doba kolere Mikea Newella. Pinto je prilično oprezno pristupio skladanju za Newellov film: njegova je glazba nenametljiva, tematski se rad jedva osjeća, a očekivani elementi latinoameričkog folklora kao da su izgnani iz partiture. Partitura funkcionira jedino ako se shvati kao nešto što likove pokreće iznutra, dakle, kao odjek ljubavi koja tinja (premda film govori o tome kako bukti) punih pedeset i tri godine do ispunjenja, ali i kao tiha ljubavna bol koja razdire.

Filmska bi glazba ostala prilično bezlična da nije bilo ideje sama Márqueza da se u filmsku ekipu uključi kolumbijska pjevačica, jedina zvijezda latinoameričke popularne glazbe koja se uspjela probiti izvan lokalnih granica – Shakira. Ideja je bila pun pogodak: premda je riječ samo o dvjema pjesmama (La despedida i Hay amores), one upotpunjuju film na mnogo načina (pojavljuju se u sceni u kojoj otac odvodi Ferminu iz Cartagene, u nekoliko prijelaznih kadrova koji prikazuju prekrasnu prirodu Latinske Amerike te u scenama koje povezuju dvije smrti – ljubavnice i majke Florentina Arize). Shakirine su pjesme emocionalni odušak koji filmu nedostaje (i Pintovoj partituri – doduše, Pinto je, uz Shakiru, sudjelovao u skladanju pjesama – i scenariju). Istodobno, one nadomještaju melodiju španjolskog jezika za kojom Ljubav u doba kolere upravo vapi: engleski jezik nema onaj prljavi, strastveni, temperamentni moment koji je stalni dio priče, okoline i života likova. Ovo je doista jedan od rijetkih primjera da filmska pjesma (premda iskorištena u samo nekoliko scena) nosi daleko više nego filmski sadržaj, filmski glumci i cjelokupna popratna filmska partitura.


Irena Paulus

Vijenac 362

362 - 17. siječnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak