Sačuvano znanje

Sačuvano znanje

Umjetnost je u onome koji je stvara, a ne u alatu, a vrijednost ovog priručnika uz obilje zanimljivih informacija koje nudi upravo je u pouci da znanja ne zastarijevaju i da baštinu čovječanstva, tekovine naše civilizacije, trebamo čuvati i održavati živima, kao vrijedno svjedočanstvo, ali i neiscrpno vrelo nadahnuća

Ivica Kiš jedinstvena je pojava na hrvatskoj fotografskoj sceni po ustrajnu radu s napravom zvanom camera obscura, istraživanju i inventivnom proširivanju mogućnosti te neugledne za svjetlo nepropusne kutije s malom rupom na jednoj i na svjetlo osjetljivim materijalom na suprotnoj stijenki. Skromni preteča svih današnjih superlativima kićenih kamera prvi je put opisan u 7. st. pr. n. ere u Kini, a usavršen i razvijen tijekom 14. stoljeća u Italiji (otkad i potječe danas najrasprostranjeniji naziv camera obscura – tamna soba). Usputna demonstracija njezina rada zaigranoj djeci na ljetovanju godine 1996. prerasla je u Ivice Kiša u postojanu strast, koja se do danas realizirala u jedinstvenim fotografskim slikama, izloženim na izložbama po Hrvatskoj i u svijetu, te dijelila i razvijala u radu s djecom na brojnim radionicama Hrvatskog fotosaveza, kao i u radu s učenicima Odjela fotografskog dizajna u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Stečeno iskustvo objedinio je u knjizi Camera obscura – osnove fotografije, novom izdanju Školske knjige zamišljenu kao priručnik za izradbu i uporabu camera obscura za nastavnike likovne i tehničke kulture. Autor je knjigu organizirao pregledno, u poglavljima koja čitatelja logično uvode u fenomen te naprave, od upoznavanja s temeljnim uvjetom njezina funkcioniranja, svjetlosti i njezinim fizikalnim svojstvima, do izlaganja načela ljudskog vida. Usvojivši osnovne pojmove, čitatelj se upućuje u kratki prikaz razvoja fotografskog medija, kojega je camera obscura specifična i važna dionica, točnije, prethodnik. Sukladno svojoj namjeni, priručnik obiluje konkretnim informacijama o načinu rada camera obscura, te vrlo preciznim tehničkim uputama za njezinu izradu i uporabu, i bit će koristan i zanimljiv bilo komu tko se želi okušati u radu s njom. No, uz informativnu vrijednost, priručnik posjeduje i važnu odgojnu dimenziju koju nastavnici ne bi trebali zanemariti, a koju i sam autor ističe u pogovoru knjige. Zavedeni svakojakim tehnološkim novotarijama koje neprestano i u sve bržem tempu preplavljuju tržište s novim modelima kamera sa još boljim i većim mogućnostima, ostavljamo olako za sobom zastarjele naprave, a s njima i znanja koja su u njih ugrađena. Nove tehnologije osvajaju nove mogućnosti, ali i gube neke svojih prethodnica. Ni jedna današnja kamera ne posjeduje svojstva camera obscura: kontinuiranu dubinsku oštrinu projekcije, kompresiju vremena (bilježenje procesa u vremenu jednim slikovnim zapisom), mogućnost vrlo širokih kutova snimanja nedeformirane planarne perspektivne projekcije, mogućnost ekstremno širokih kutova snimanja (do 360 stupnjeva), i stopostotnu propusnost svjetlosnoga spektra vidljive, ali i ljudskom oku nevidljive svjetlosti. Ta elementarna naprava koja se može načiniti od bilo kakve ambalaže poput kutije za cipele, biti raznih veličina (od kutije za šibice do nečije sobe ili dvorane), krije u svojoj jednostavnosti mnoštvo skrivenih mogućnosti, a njezin primitivan izgled može zavarati neiskusna (i nemaštovita!) korisnika. Kao i drugdje, umjetnost je u onome koji je stvara, a ne u alatu, a vrijednost ovog priručnika uz obilje zanimljivih informacija koje nudi upravo je u pouci da znanja ne zastarijevaju i da baštinu čovječanstva, tekovine naše civilizacije, trebamo čuvati i održavati živima, kao vrijedno svjedočanstvo, ali i neiscrpno vrelo nadahnuća. O tome, uostalom, svjedoče i brojne fotografije Ivice Kiša snimljene s pomoću camera obscura, kojima je priručnik raskošno ilustriran. Uz pregledan i pristupačno izložen sadržaj, one su najbolji poticaj da se nastavnici i učenici i sami okušaju u radu s tom magičnom napravom.

Maša Štrbac