Pretjerana lakoća plesanja

Pretjerana lakoća plesanja

Najavljena kao događaj, a ne predstava, Celebration djeluje kao nepreuzetno predstavljanje raznih izvođačkih mogućnosti mladih i sposobnih plesača te raznih smjerova izvedbe u kojima se oni žele kretati

Celebration Iztoka Kovača, Saše Podgoršeka i Andreje Rauch predstava je kojom se inaugurira nova slovenska plesna grupa EnKnapGroup (EKG), a gostovala je u sklopu serije Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih 7. siječnja 2008. Za razliku od dosadašnjih EnKnapovih produkcija, kojima je Iztok Kovač izgradio prepoznatljivo ime na međunarodnoj sceni, EKG je prva profesionalna repertoarna skupina međunarodnog karaktera u Sloveniji. Kovačevim riječima: »cilj nije više imati produkciju individualnih predstava nego model dinamičnih produkcija za koje je sinergija našeg izraza i recepcije i artikulacije najvidljivijih europskih pristupa suvremenom plesu, ključna – a to je jedino moguće sa stalnom plesnom kompanijom. Za Sloveniju to je novi model; iako je međunarodno dokazan i uspostavljen«. Riječ je, dakle, o stalnom ansamblu, koji će raditi s najzanimljivijim međunarodnim i slovenskim koreografima (na repertoaru imaju i predstavu In Between Lenke Flory i Simonea Sandronija). Trenutačno se sastoji od pet plesača, odabranih na audiciji među čak dvjesto prijavljenih, u planu je povećanje ansambla, kao i stvaranje mlađe skupine. Projekt još čeka svoj prostor, kao i infrastrukturu, što ukazuje na Kovačevu hrabrost i dugoročnu viziju.

Ishodište kreacije predstave Celebration citat je Marcela Duchampa iz teksta Kreativno stvaralaštvo: »Naposljetku, ni jedan kreativan uradak nikad nije napravio umjetnik sam, primatelj / promatrač prenosi taj čin u vanjski svijet i to razumijevajući i tumačeći unutarnji smisao, dodajući tako svoj doprinos kreativnom stvaralaštvu«, koji se glasom i projekcijom provlači kroz predstavu, a odjek te misli vidljiv je u otvorenom, susretljivom i duhovitom odnosu s gledateljima te stilski vrlo različitim dijelovima predstave, koji su očito nastali u bliskom osluškivanju koreografa i plesača. Neobična i nekoherentna struktura predstave sastavljena je od solo dijelova kojima se i plesači (Luke Dunne, Katja Legin, Tomáš Nepšinský, Ana Štefanec, Ilkem Ulugün) predstavljaju osobnim izrazom, zajedničkih sekvenci različitih koreografskih pristupa, improvizacijskih igara i govornih dijelova. Druga poveznica predstave ironično je postavljena forma društvene proslave, tako se tekst pokretanja EKG-a pojavljuje kao projekcija, na lepršavoj zastavi, praćen svečanom glazbom.

Najavljena kao događaj, a ne predstava, Celebration djeluje kao nepreuzetno predstavljanje raznih izvođačkih mogućnosti mladih i sposobnih plesača te raznih smjerova izvedbe u kojima se oni žele kretati. No neko dublje suočavanje s koreografskim materijalom ili zahtjevniji autorski zahtjev ovdje nismo vidjeli. Tako Celebration pozdravljam kao inauguraciju, upoznavanje i početak, u budućnosti nedvojbeno važne i ozbiljne kompanije.

Iva Nerina Sibila