Pegazov vrt

Pegazov vrt

Autor Danijel Popović, dizajner, dimenzije 42,60 x 35,50, naklada 100.000, datum izdanja 1. prosinca 2007.

Ovogodišnja serija poštanskih maraka Hrvatsko moderno slikarstvo predstavlja trojicu likovnih umjetnika o kojima je tekst (iz kojeg donosimo izvatke) u deplijanu napisala Iva Körbler.

Branko Šenoa (Zagreb, 1879 – 1939) na hrvatskoj likovnoj sceni pojavljuje se kao osoba široke kulture i zagovornik slikarskoga kontinuiteta. O njemu je opće prihvaćeno mišljenje kao o osobnosti koja ostvaruje konzistentan umjetnički opus bez velikih oscilacija, ne priklanjajući se radikalnom modernitetu vremena. Njegov je opus formalno stilski svrstavan u idealizirani realizam, pa je na taj način i do sada prepoznavano Šenoino djelo. Njegova likovna ostavština: slikarstvo, crteži, grafike, scenografske skice i projekti, upućuju nas na dinamična i kreativna intelektualca, instituciju hrvatske građanske kulture prve polovice prošloga stoljeća. Šenoa se s podjednakim uspjehom ogledao u slikarstvu, grafici, likovnoj pedagogiji, povijesti umjetnosti te konzervatorskoj djelatnosti.

Prerana smrt Ivana Benkovića (Rečica kraj Karlovca, 1886 – Chicago, 1918), rani odlazak u Ameriku (1912) te njegova posvećenost crtačkim tehnikama tri su glavna razloga zbog kojih je taj talentirani ilustrator, grafičar i slikar dugo vremena bio zaboravljen i zanemaren. Završivši školovanje na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu dobio je stipendiju za usavršavanje u Beču (1911) i u Parizu (1912), da bi ubrzo potom sa suprugom otputovao u Ameriku, gdje radi kao ilustrator u časopisima i izrađuje reklame za trgovine. Početkom 1915. preselio se u Chicago i otvorio studio kao »dizajner, ilustrator i karikaturist«, o čemu svjedoči svojevrstan reklamni plakat koji je načinio za vlastitu promidžbu koji je jedna od prvih, ako ne i prva, reklama te vrste nastala rukom likovnog stvaraoca iz Hrvatske.

Jedan od najkarizmatičnijih i najposebnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća neosporno je slikar Ferdinand Kulmer (Cap Martin, Francuska, 1925 – Zagreb, 1998). Česte stilsko-motivske mijene, »rukopis u stalnomu kretanju« (G. Xurigera) počesto su u prošlosti zbunjivale tumače njegova opusa, ali danas je nedvojbeno da je taj fenomen posljedica ingeniozna i lucidna vitalizma, a ne tek signal za razigrana umjetnika koji se ne može zaustaviti na jednome mjestu. Godine 1950. Kulmer diplomira slikarstvo nakon specijalke kod Tiljka te postaje suradnikom Majstorske radionice Krste Hegedušića. Od tada počinje njegov virtuozni uspon i sazrijevanje. Godine 1980. postaje suradnikom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1988. izvanredni član). Kulmerov se opus – u nekim segmentima daleko ispred svojega vremena – skladno uklapa u recentne tendencije svjetskoga slikarstva.

Marke su izdane u arčićima od šest maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana FDC.

Priredila Sandra Cekol