OSVRT NA STANJE U HRVATSKOJ ARHITEKTURI

OSVRT NA STANJE U HRVATSKOJ ARHITEKTURI

Osvrt sa znanstvenoga skupa zasnovan je na izlaganjima i raspravama na skupu. U formuliranju osvrta korišteni su i Zaključci Stručnog skupa o stanju prostornog planiranja i arhitekture iz 2003. i Deklaracija o hrvatskoj arhitekturi iz 2000.

Osvrt je napisan na temelju stajališta da je nužno jasno i javno izraziti probleme razvoja arhitekture, prostornog planiranja, urbanizma i zaštite okoliša. Rješavanje tih problema potrebno je postaviti kao ciljeve prostorne politike u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su danas kulturna dobra i okoliš izloženi devastiranju građenjem. Devastiranje okoliša građenjem izraslo je u ekološki problem potpuno nove vrste. U Hrvatskoj vlada masovna produkcija niske kvalitete, a vrijedna su ostvarenja iznimke. Zaštita okoliša od oštećivanja građenjem mora zato obuhvatiti cijeli teritorij, sve vrijednosti krajolika, sva naselja i sva vrijedna djela arhitekture čim nastanu. Danas ne postoji zaštita okoliša od razaranja građenjem, a institucije i administracija djeluju restriktivno protiv arhitekture, umjesto protiv oštećivanja okoliša. Administrativni procesi zamjenjuju i sve češće potpuno potiskuju stvaralačke procese iz arhitektonske prakse u Hrvatskoj.

Zbog toga svaka buduća politika mora slijediti temeljno načelo: zaštita okoliša mora se zasnivati na stvaranju uvjeta za razvoj arhitekture visokih vrijednosti. Ne postoji drugi put u zaštiti okoliša.

Politikom protiv arhitekture, koja djeluje već pola stoljeća, daju se neograničene ovlasti nekvalificiranim osobama u projektiranju, urbanizmu, pisanju propisa i izdavanju različitih dozvola. Istodobno se, kao nigdje u Europi, rad ovlaštenih arhitekata ograničava nizom posebnih ovlaštenja i propisa (urbanizam, spomenici kulture). Dovoljno je spomenuti da inženjeri građevinarstva u Hrvatskoj mogu bez stručnih kvalifikacija raditi urbanističke planove pod istim uvjetima kao arhitekti.

Arhitekti nemaju nikakav utjecaj na donošenje propisa niti na zaustavljanje hiperprodukcije neracionalnih rješenja u propisima. Smanjuje se broj kvalificiranih, susretljivih i odgovornih službenika koji izdaju dozvole, a njihov posao postaje sve teži jer su izvrgnuti pritiscima više administracije i različitih interesa.

Zbog toga je potrebno pokrenuti niz mjera, od kojih su najvažnije:

1. Iz zakona i propisa potrebno je odstraniti sve što sprečava slobodno odvijanje stvaralačkih procesa. To podrazumijeva da nitko nikakvim upravnim aktom ili administrativnim uputama ne može unaprijed propisati ili nametnuti oblikovanje. Oblikovanje arhitekture može proizaći samo iz stvaralačkoga procesa s otvorenim mogućnostima. Arhitektura se po slobodi stvaranja ne smije razlikovati od drugih umjetnosti i tehničkih disciplina.

2. Vlasnici biroa u kojima se projektira arhitektura i urbanizam moraju biti ovlašteni arhitekti, po uzoru na zakon u Francuskoj i praksu u Europskoj Uniji.

3. Rad nekvalificiranih osoba u projektiranju i administraciji potrebno je zaustaviti. Apsurdno je da dozvole za projekte, koje su izradili ovlašteni arhitekti, izdaju osobe koje nisu školovane za arhitekturu.

Postupak ishođenja dozvola za gradnju treba riješiti jednostavno i učinkovito, bez iracionalnih postupaka i uz uvođenje osobne odgovornosti djelatnika administracije i inspektora u slučaju zastoja, zlouporaba položaja i šteta učinjenih investitorima i projektantima. Za službenike koji pišu propise potrebno je uvesti stalnu praksu u kojoj će za arhitektonske biroe ishoditi sve vrste dozvola.

4. U Hrvatskoj više nema grada, sela ili naselja bez slučaja devastacije okoliša građenjem. Zbog nesagledivih posljedica koje stvaraju devastacije potrebno je uvesti revizije za arhitekturu koje će obuhvatiti sve vrste projekata. Da se izbjegnu zlouporabe, cenzuriranje ili nekolegijalno ponašanje, moraju se slobodno birati revidenti kao kod tehničkih projekata. U gradovima i županijama potrebno je formirati sustav savjeta za arhitekturu, urbanizam i okoliš i gradske arhitekte koji će djelovati u skladu s načelima kolegijalnoga ponašanja. Presudno je da se izbjegne stvaranje nove kaste administratora za cenzuriranje arhitekture.

5. Problematiku devastiranja okoliša građenjem, s evidentiranjem slučajeva, potrebno je uvesti u prostorne i urbanističke planove kao obvezni sadržaj.

6. Arhitektura se u Hrvatskoj mora razvijati neovisno o odlučivanju u organizacijama i tijelima koja pripadaju drugim i drukčijim profesijama. Zbog toga je potrebno prekinuti blokadu kojom je zaustavljeno donošenje zakona o neovisnoj komori arhitekata. Komora arhitekata ne smije se nalaziti u zajedničkoj Komori s inženjerima građevinarstva, u kojoj bi se odluke donosile većinom glasova inženjera građevinarstva.

7. Arhitekti u mirovini ne smiju izgubiti pravo na ovlaštenje. Ne smiju biti svedeni na autore kojima drugi potpisuju djela ili koji nemaju pravo odlučivanja tijekom razrade i izvođenja. To je pitanje važno za kulturu Hrvatske i kulturu uopće. Brojna vrhunska djela arhitekture i drugih umjetnosti ostvarili su ljudi u visokoj životnoj dobi.

8. Nekontrolirani rast broja ovlaštenih arhitekata bez selekcije opasan je za razvoj arhitekture i zaštitu okoliša. Upis u Razred arhitekata potrebno je regulirati selekcijom najsposobnijih pripravnika, koji moraju imati prednost.

9. Uštede u gradnji moguće je postići jedino projektiranjem. Zbog te činjenice potrebno je dosljedno provoditi Pravilnik o cijenama projektiranja i, prema uzoru na profesije liječnika i odvjetnika, sve poslove arhitekata i inženjera isključiti iz Zakona o nabavi roba i usluga.

10. Iz Zakona o gradnji mora se ukloniti nelogična odredba po kojoj izvedbeni projekt mora biti u skladu s glavnim ili glavni s idejnim. Ta odredba onemogućuje usavršavanje projekata, ukida proces projektiranja i dovodi do apsurdnih situacija u kojima se za istu zgradu ishodi po nekoliko lokacijskih ili građevnih dozvola za redom.

Sve promjene, kojima se ne mijenjaju uvjeti izgradnje, moraju biti legalne, uz uvjet da ih potpiše projektant. U skladu s tim, samo projektant smije mijenjati rješenja tijekom razrade i izvedbe. Ako se tijekom projektiranja pokaže da je potrebno mijenjati lokacijske uvjete, treba provesti posebne postupke za reviziju uvjeta.

11. Potrebno je uvesti propis da investitori imaju pravo na informaciju o mogućnosti gradnje i lokacijskim uvjetima, koji se ne mogu mijenjati nakon prijave projekta Komori ili promjene urbanističkih planova.

12. Komunalna poduzeća moraju davati informacije o komunalnim priključcima umjesto da ih pretvaraju u zasebne građevne dozvole pod nazivom suglasnosti.

Izlagatelji na skupu