OSCAR PETERSON

OSCAR PETERSON (1925–2007)

Stigli su nažalost trenuci kad se opraštamo od posljednjih bardova domaćeg i svjetskog klasičnog jazza. U nedjelju je 23. prosinca u blizini svog rodnog Montreala u Kanadi umro velikan jazz-glasovira Oscar Peterson.

Oscar Emmanuel Peterson rodio se 15. kolovoza 1925. U šestoj je godini počeo učiti svirati glasovir i vrlo je brzo napredovao, tako da je već u četrnaestoj primio prvu nagradu na amaterskom natjecanju, koja mu je najprije otvorila vrata glazbenih programa lokalnih radio-postaja, a potom i mjesto pijanista u jednom od tada najpopularnijih i najuglednijih kanadskih orkestara pod ravnanjem Johnnyja Holmesa. Neobično marljiv, mnogo je vježbao, stekavši zapaženu tehniku instrumenta. Uskoro je dobio i vlastiti radio jazz show, u kojem predstavlja brojne istaknute džeziste. Premda već u Kanadi vrlo popularan i obasut ponudama da se preseli u Sjedinjene Države, Peterson se još dugo držao spomenutog Holmesova orkestra i karijere u domovini, i to sve do trenutka kad se pojavio glasoviti jazz-impresario Norman Granz, koji će ga privoljeti na dolazak u New York u njegovu prestižnu jazz-grupu Jazz At The Philharmonic. I tu započinje Petersonova duga, blistava i neponovljiva svjetska karijera. Brojni su jazz-kritičari i stručnjaci njegovo sviranje opisivali kao stilsku mješavinu Arta Tatuma, Errolla Garnera, poslije i Georgea Shearinga, no ni Tatum ni Bud Powell nisu, zanimljivo, bili Petersonovi inicijalni uzori, nego je to bio legendarni pijanist i vokalist Nat King Cole, kojem će Peterson i kao pjevač i kao pijanist posvetiti i jedan zapažen album. Vezan u prvo vrijeme uz formaciju trija bez bubnjeva identična Coleovu, Peterson je bio okružen ponajboljim suradnicima, gitaristima Irvingom Ashbyjem, Barneyjem Kessellom i Joeom Passom te kontrabasistima Rayom Brownom, Samom Jonesom, a poslije, nakon vrlo uspješne solističke karijere, Dancem Nielsom Henningom Řrstedom Pedersenom i Čehom Georgeom Mrazom.

Korpulentni je Oscar Peterson bio pijanist fascinantne i neponovljive tehnike instrumenta s velikim osjećajem za dinamiku i estetiku, jazza u rasponu od izvođenja najsuptilnijih balada do snažnoga swinga. U dva ga je navrata, s triom u Hrvatskom glazbenom zavodu i solističkim recitalom u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog imala prigode slušati i zagrebačka publika. Bio je tada već glazbenik međunarodna glasa s impozantnim brojem nastupa po cijelom svijetu i golemim brojem snimljenih ploča te ugledom izvrsna pratioca nekih najpoznatijih pjevača, kao što su bili: Billie Holiday, Louis Armstrong i Ella Fitzgerald te suradnika-instrumentalista poput Dizzyja Gillespieja, Counta Basieja, Zoota Simsa, Stana Getza i Jona Faddisa. Snimao je najviše za svog producenta Normana Granza, ali i za njemački MPS-BASF Hansa Georga Brunnera Schwera.

Tu su bogatu karijeru prije nešto više od petnaestak godina narušila dva lakša moždana udara, nagovijestivši drastično smanjenje napora i broja nastupa. Očitovalo se to najprije u programima velikog festivala jazza North Sea u Den Haagu, a potom i u sve manjem broju solističkih recitala, svedenih na svega dva godišnje. Izostala su i Petersonova karakteristična i snažna tremola, koja su zvučala poput orgulja i koja nitko osim njega nije bio kadar izvesti. No Peterson je i nadalje ostajao Peterson – unikatan i do sada najveći pijanist jazza, opus i karizmu kojega teško da će netko uspjeti dosegnuti. Kao skladatelj ostat će zapamćen i po brojnim kompozicijama, od kojih su mu najpoznatije Blues For Big Scotia i Canadiana Suite.

Uz nekoliko vrhunskih imena jazza, kao što su Maynard Ferguson, Rob McConnell i danas Diana Krall, Oscar Peterson ostaje nedvojbeno i najveći kanadski prilog svjetskom jazzu, kojem će se morati pokloniti i svi nadolazeći naraštaji stručnjaka i ljubitelja jazza.