Motiv izvan vremena

Motiv izvan vremena

Slike ni na koji način ne sugeriraju vrijeme ili mjesto na kojem su nastale, što ih automatski izdiže na razinu univerzalnih simbola. Zajedno sa samim izborom stabla / šume kao paradigmatskog romantičnog motiva moglo bi tumačenje odvesti u smjeru interpretacije piktorijalizma u fotografiji s kraja 19. stoljeća

Još od vremena tzv. »Poletove škole fotografije« s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina, čije je tadašnje uredništvo (Franičević / Pavić / Kuljiš / Trbuljak) potaknulo novo poimanje novinske fotografije na domaćim prostorima, Ivan Posavec, koji je u spomenutom studentskom listu objavljivao prve snimke, jedan je od najzaposlenijih, najafirmiranijih i nedvojbeno najboljih hrvatskih fotografa. Poletovska uređivačka politika izjednačavanja slike i teksta po važnosti unutar priloga, a time i uloge njihovih autora te specifična realistička estetika, prema kojoj su na jednak način tretirane svakodnevne teme i važni politički ili društveni događaji, ostavila je pečat u Posavčevu radu. Ironijski odmak od klasičnoga dokumentarizma, humor, ali i neizostavna doza empatije prema motivu, koje je baštinio u »Poletu« zajedno s jednakim interesom za svakodnevni život kao i za velike događaje, Posavec primjenjuje do danas, imajući uvijek, kako je sam izjavio prigodom retrospektivne izložbe održane 2002. u Galeriji Klovićevi dvori, »jednak metar za sve«.

Na svojoj najnovijoj izložbi bez posebnog naslova održanoj u samoborskoj Fotogaleriji Lang, Posavec nam se predstavio snimkama na prvi pogled sasvim drukčijim od onih koje smo od njega navikli gledati. U prostoru galerije izloženo je samo pet crno-bijelih fotografija izduženog formata, snimljenih širokokutnim objektivom. Prikazuju šumski krajolik ili, točnije, ritmičku izmjenu debla drveća u pet crnim rubom kadra zatvorenih registara. Slike ni na koji način ne sugeriraju vrijeme ili mjesto na kojem su nastale, što ih automatski izdiže na razinu univerzalnih simbola. Zajedno sa samim izborom stabla / šume kao paradigmatskog romantičnog motiva moglo bi tumačenje odvesti u smjeru interpretacije piktorijalizma u fotografiji s kraja 19. stoljeća. Ipak, paralelu tim prizorima možda bi bolje bilo potražiti u fotografijama istog autora izloženim 2005. u Kuli Lotrščak u okviru ciklusa Snapshot / Brzo okidanje. Tamo su bile naime izložene panoramske snimke zagrebačkih ulica u sklopu ciklusa Zagreb 1999–2005, gradske vizure i prizori objedinjeni pod duhovitim naslovom Tijesto sa saftom, te snimke mora u sklopu ciklusa More 1984–2000, snimke sama mora bez obzora s njegovim blagim mijenama. Naizgled nasumičnim izborom prizora (a vjerojatnije zasnovanu na osobnim pričama), primjenom širokokutnog objektiva, koji neizbježno uvodi prostor slike u prostor promatrača tim se motivima Posavec postavlja u isti odnos kao i prema u Samoboru izloženim stablima. Izjednačavanjem očišta fotografa i fotografiranog u gledatelja uvjetuje neposredniju komunikaciju s motivom, zatvara intimni prostor, traži pažnju i koncentraciju i polako potiče gledatelja da sam smješta zbivanje u scenu u kojoj ono još ne postoji, barem ne za njega. U tom trenutku započinje priča.

U popratnom katalogu izložbi, voditelj galerije Lang Želimir Koščević nije ponudio nikakvo tumačenje izloženih fotografija, nego je i sam ispričao priču, zaključivši je pitanjem:

»Na kojoj je strani stvarnost... u slici ili izvan nje?«

Iva Prosoli